Pošto ne mogu nekako ukratko odgovoriti na komentare, napisat ću ovako... Pokušat ću složiti i skratiti, ali ne obećajem... :)
Napad panike je nešto što se može dogoditi bilo kojoj osobi u bilo kojem trenutku života - stres, proživljena trauma... Razni su okidači. No, najčešće se dogodi jednom i kasnije postane samo sjećanje da je jedanput bilo užasno! Ukoliko ima medicinara ovdje, pogotovo onih koji rade na hitnoj, sigurno mogu potvrditi koliko im je ljudi banulo na vrata zbog straha od infarkta... No, nakon male doze sedativa sve je gotovo.
Napomenula sam da sumnjam na štitnjaču zbog cijelog niza simptoma ( i da ići ću doktoru, ne liječim se pomoću googla ). Jedan od simptoma je upravo anksioznost i napad panike. I možda, onda kad sam bila na sistematskom da su mi pregledali štitnjaču ( na koju tad nisam ni posumnjala ), možda bi je i otkrili pa bi sada već bila na urednoj i redovitoj terapiji. A možda i nije ona, ali to ćemo prepustiti doktorima i obavijestit ću vas čim saznam.
Stvar je slijedeća... Kada doživite jedan napad, pa još jedan, pa još jedan i uđete u taj začarani krug, počnete strahovati od samog napada. To se meni dogodilo... Postajete poput najvećeg hipohondra. Npr., pred kišu mi se spusti tlak i normalna pojava je osjećaj slabosti... No za mene je to nešto više... Moj mozak ne detektira nizak tlak nego taj osjećaj slabine, povuče za sobom i vrtoglavicu, nemoćnost i BUM! Tresem se kao šiba na vodi, ludim...
Kao što sam već pisala... Novi panični slijed se dogodio običnog jutra tijekom odlaska u trgovinu. Na pola puta sam imala osjećaj da ću se srušiti, nisam mogla progutati slinu i kao da je nije ni bilo, dah sam hvatala i ustima i rukama i nogama. Preplavio me je osjećaj slabine i nemoći... I ne, nikada se nisam srušila, nikada nisam prestala disati i bez obzira na abnormalne otkucaje u tom stanju, nikada nisam dobila infarkt. No, ostao je strah!! Strah da će se to ponoviti svaki put kad izađem iz kuće, strah da čim mi se malo zavrti da stiže napad panike.. I sam taj strah, uporno ga iznova izaziva. I onda se začahuriš u taj panični poremečaj. Strah od straha, konstantno osluškivanje, gledanje i promatranje samog sebe. Zašto mi se sada noga trese ( najčešće zbog položaja ), zašto mi je nekako čudno u glavi ( vručine, pad tlaka vani )... I mnoga glupa pitanja koja imaju svoj odgovor, jer i najzdravija osoba osjeti vanjske utjecaje... Ali moj bubani mozak nije u stanju to opisati kao bezazlenu situaciju, nego automatski pomisli da je to početak novog napada i izazove ga.
Da, nisam u stanju otići sama nekuda dalje... Najsigurnije se osjećam doma, u blizini kreveta u koji se mogu sakriti od svih tih mojih strahova... Poput malog djeteta se pokriti preko glave i misliti da me tamo ništa ne može dohvatiti.
Ne, nisam još otišla tu stepenicu više i pala u depresiju, no da se u potpunosti predam, sigurno bi.
Zna se dogoditi da se ne osjećam najbolje, a moj peso veselo maše repom ispred vrata. I ne dam da ga moj dragi ide prošetati... Idem ja! U inat svemu što me može zadesiti... Na taj način se nekako pokušavam boriti... Jutarnje šetnje su nam užasno duge, jer me ujutro ne pogađa nikada pa uživam u prirodi i šetnji koliko god mogu. Kasnije mi je već nekako teže, mozak se razbudi i kreće analiza... svakog pokreta, svakog osjećaja, svega!
Možda je uzrok bezazlen (iako nije ni to baš lijepo) poput štitnjače i s vremenom bude prošlo pod određenom terapijom. No dokle god se ne riješim straha koji me zarobio, moja psiha će vladati sa mnom.
I znam!! Pokušaj ne misliti... Ne želim to ni najgorem neprijatelju... Ali oni koji su prošli to, znati će koliko je teško ostati "hladan" tijekom napada!! I mantre - možeš ti to i brojanje unatrag i slušanje glazbe... Pa čak i ono glupo zavaravanje tipa hajde samo još do tamo, samo još ovo napraviš pa ćeš ići leći - pali, ali ne svaki put!
Ugl... tu ću stati jer sam sigurno toliko nepovezano pisala, ali nemojte mi zamjeriti... Puna glava gluposti. I najviše boli ta svjesnost oko svega, a nemogućnost suprotstaviti se!!
No doći će dan!! Pričati ću i ja o svemu tome u prošlom vremenu!!
Post je objavljen 12.06.2018. u 07:24 sati.