često puta me neke osobe jako iznenade svojim lošim zlim postupcima, i, iako se tada prilično razočaram mnoge prijateljice mi kažu kako se to od njih moglo i očekivati, ili:
- kaj se čudiš, pa to im je na čelu pisalo. -
pitam se tada kako sam ja jedina koja ne umije čitati takva čela, pa često ostanem posrana, ali i posramljena pred samom sobom, jer odavno odgovaram samo sebi i vlastitoj savjesti. tuđa me mišljenja sve manje sve manje dotikavaju, pogotovo od kada sam shvatila kako su u potpunoj suprotnosti od količine energije koju ulažem u određene aktivnosti kojima se s ljubavlju bavim i u koje ulažem čitavu sebe, dok se rezultati interpretiraju na razne različite načine, uglavnom onako kako nekome odgovara u određenom trenutku.
shvativši kako svak gleda samo vlastiti zadebljenu pozadinu čuvajući svoja leđa i noge, bez obzira na boje obraza i čvrstoću kičme, sve više gubim volju izlagati svoju vjetrometinama i nepogodama bilo koje vrste.
odlučih i ja čuvati svoje, paziti se, pa i pravit bedasta ako je to potrebno, jer nitko drugi to neće činiti za mene, osim možda pokojeg člana obitelji.
obitelj je još jedino što ima smisla u ovom svijetu.
zbog toga je treba njegovati, čuvati i brinuti o njoj, jer i njoj prijeti da postane samo jedna arhaična endemska pojava,
a, tada smo, zaista, svi nadrljali.
već i ovako postoje mnogi pokazatelji kako nam obitelj klizi kroz prste kao pješćani sat, zrnce po zrnce, i kada iscuri, to vrijeme je otišlo u nepovrat, nije ga moguće ponovo vratiti.
zato, čuvajte jedni druge baš kao što biste čuvali sami sebe. njegujte međuljudske odnose, jer oni su jedina vrijednost, sve ostalo je prolazno, nebitno i nema sreće ni u čemu ako to ne možete podijeliti s dragim ljudima koje volite i vas vole.
a, najvažnije od svega razgovarajte sa svojoj djecom, igrajte se s njima one igre koje ste igrali nekad davno i koje također pomalo izumiru, učite ih ono što su vas učile vaše bake: mijesite kolače zajedno, šivajte, pustite ih neka " metlaju " sami, kuhajte s njima, pričajte priče iz svog djetinjstva, crtajte im, pjevajte, plešite, smijte se skupa, pričajte viceve....
pozovite obitelj na ručak, susjedu na kavu, posjetite baku koja živi sama, odnesite potrepštine onima koji nemaju koliko i vi.
sve to povezuje nas međusobno.
dobro se dobrim vraća, ali isto tako i sve se vraća, sve se plaća.
i nikad neznate gdje i kada vas život može iznenaditi baš onda kada se najmanje nadate.
tako sam zaključila kako ja neznam čitati ljude.
samo zato jer nemam prema njima nikakve predrasude.
za mene su svi ljudi jednako vrijedni, sve do trenutka dok me ne uvjere u suprotno.
Post je objavljen 11.06.2018. u 19:39 sati.