Marketing
Leatherface (2017)
Sve u svemu: 1,5 / 5 
Više o filmu: Imdb.com
Video
Gledamo Leatherfacea u njegovim tinejdžerskim danima kako bježi iz mentalne bolnice s još troje pacijenata, nakon što su zajedno oteli medicinsku sestru, dok im je za petama lokalni šerif...
Godina je 2017., a prvo izdanje Teksaškog masakra motornom pilom mogli smo doživjeti prije 44 godine. Nakon regularna četiri filma, 2003. izašao je spin-off, 2006. prequel cijele radnje, 2013. nekakav loši mashup svega i svačega, ajmo tako reć druga verzija nastavka na original, a 2017. izašao je prequel svih prequela, maštovito nazvan Leatherface. Odmah moram reći kako posljednja dva Chainsaw Massacre filma gledam čisto zato što sam recenzirao sve prijašnje dijelove, inače ne bih imao nikakvog poriva upaliti tako nedorečene, izlizane i nepamtljive filmove. Razumijem da dolaze nove generacije gledatelja koje bi bilo korisno, prvenstveno financijski, upoznati s intrigantnim likovima iz svijeta kojega je Tobe Hooper prije četiri desetljeća kreirao, no ne vidim smisao pravljenja kronoloških zamki i spletova koje je prilično teško, a i demotivirajuće redovno popratiti s pozitivnim iščekivanjima. Tako je Leatherface ispao krajnje nepotreban osmi dio priče, gdje u principu ništa nema veze ni s čim, sve je napravljeno da se prilagodi veličanju gorea, nasilnim scenama i mnoštvu krvi, što automatski uzrokuje loše slaganje prioriteta, kada se vizualno nasilje stavlja ispred koncepta radnje, razrade likova i kompletne atmosfere kakvu nam je nekadašnji original (pa i spin-off) omogućio.
Od početka filma naznačeno je kako je mindless torture gore u filmu jedna od ključnih okosnica scenarija, a kada se ustanovilo u kojem će smjeru ići radnja - znao sam da neće ići na dobro. Leatherfaceova familija, banda s kojom se Leatherface spaja pa čak i protagonisti nisu me ni najmanje pozitivno iznenadili, riječ je o beskarakternim i nasilnim individuama koje ni nekad solidni, a nekad slabiji glumci nisu uspjeli izvući na nešto bolje. Radnja koja je ispunjena ubi bože sadržajem otkriva nemaštovita i već viđena ubojstva, s tek nekoliko iznimaka koje su ajmo reći 'ok sjele', no prikazi nekrofilije i sličnih suvišnih gluposti nisu baš neke stavke koje otkrivaju 'tu stranu' zaluđenosti ili Leatherfaceove obitelji ili ostalih likova, neke stvari jednostavno ne daju konkretan ishod, ni kad bi se Leatherface gledao kao zaseban film, ni kao dio jedne veće cjeline. Leatherfacea samog po sebi ne mogu komentirati budući da tijekom filma možemo vidjeti samo neke reference na odraslog Leatherfacea, no lik kao lik nije napravljen ništa posebno ili pamtljivo.
Možda nije najgori dio franšize (četvorka uvjerljivo prednjači, a tu je negdje i Texas Chainsaw 3D), ali Leatherface predstavlja još jedan po meni neadekvatan i odviše grubo napravljen dio priče, s potpuno bezveznim upoznavanjem gledatelja u mladost antagonista. Zamislite da sljedeće dobijemo malog Kruegera, malog Voorheesa..maloga Myersa na neki način nažalost već i imamo. Loše, loše...
Post je objavljen 11.06.2018. u 01:30 sati.