Ne, ovo nije još jedna recenzija na film S ljubavlju, Simon. Ovo je priča o mom najboljem prijatelju. Naše prijateljstvo seže iz osnovne škole. Naše druženje je bilo na svakodnevno bazi. Draže mi se bilo družiti s njime nego sa ženskim prijateljicama. Voljela sam naše sjedenje u parku, nogomet na grbavici, ležanja na travi i dugometražna razmišljanja o budućnosti. Bile su to dječje želje. Putovanja, automobili, profesije.....
Kako smo rasli tako smo postajali bliži, ručkovi i večeri kod naših obitelji. Jednog poslijepodnevna bili smo kod mene doma, baka je u kuhinji kuhala zimnicu. Nakon druženja, ispratila sam ga do ulaznih vrata. Baka je čula da se dogovaramo oko odlaska u kino. Pozvala me u kuhinju i rekla:
" Jako je lijepo što se družite, no on ti ne može biti ništa više od prijatelja"
"Znam" odgovorila sam.
Baka je nastavila: " onda dobro, trebat će te u životu na svojoj strani jer će mu put kojim ide biti težak"
Nisam tada shvaćala zašto bi mu put bio težak. No, bila sam iskreno sretna jer moja mudra baka nije imala ništa protiv.
Moj prijatelj je homoseksualac.