Marketing
Terasa bez ograde
Jučer se dogodila zanimljiva koincidencija, jučer su naknadno odlučili prijatelj i poznanik zajedno slaviti svoje rođendane i to baš na rođendan mene trećeg, koji sam pozvan, tako da je ispalo poveliko slavlje, no opet se pojavio standardan problem, dio nazočnih uključujući vlasnika gitare se nije smio fotografirati, jer se nije smjelo znati gdje su, tako da se ovdje ne vidi pravi broj sudionika.
Drugarica je donijela mousse tortu, koju sam na kraju umalo zaboravio ukomponirati u post, torta je planula dok se čekao roštilj, nakon isto tako donesenog domaćeg sira škripavca, tako da je jedan od slavljenika, koji je sjedio uz roštilj, nije ni stigao probati.
Inače ima dobrih vijesti, ponuđen nam je za drugu polovicu srpnja, početak kolovoza, po dobroj cijeni najbolji berlinski stan u kojem smo do sad bili. Ako ne bude nekih operacija i nepredviđenog bacanja novca, smirio se zub koji me jučer pola dana bolio, i ove godine ćemo imati najdraže putovanje.
Na krhkost postojanja me podsjetila i nenapravljena ograda na terasi nedovršenog stana u kojem smo slavili. Moj pas Jin voli hodati baš po rubovima takvih mjesta, a da čovjek padne s te visine, što je nekoliko puta, istina ne previše ozbiljno, zaprijetilo kao mogućnost, vjerojatno bi poginuo. Na tvrdnju da treba vjerovati životinjskom instiktu prisutnog filozofa (po struci) odgovorio je drugi nazočan, meni dosad nepoznat lik, pričom kako se njegov mačak polomio padom s takve visine i kako su ga hitno vozili u Zagreb na operaciju, jer ovdje nije bilo uvjeta. Opet smo imali fotografska nadmudrivanja, sin jednog od najpoznatijih riječkih fotografa je objašnjavao foto legici nazočnoj na mojim fotkama, najbolju sam ipak objavio na instagramu, kako treba izbjegavati fotografiranje kontra svjetla, ona je pokazala glavom na mene, "a on sve može, on je bloger."
Ipak zajedno smo u kasne sate otpjevali, istina gitarom rockerski ubrzane, "Bella ciao" i "Bandieru rossu", koju je u jednom momentu grupica pretvorila u neru. Kad sam dovoljno ožednio popio sam neuobičajeno i jedno pivo, domaćini su osigurali samo odlična mutna pšenićna i "Kozel", eto testirao sam i to famozno češko, mogu reći da je zbilja dobro. Učinilo mi se da i ovi što piju vina piju dobra, al onaj što se najviše eksponirao nam je rekao, nemam pojma kakvo je vino, ja pijem bambus, i onda su pukli od smijeha od već često prepričavane anegdote, kad su išli u Beč na koncert, pa u kafiću u centru ovaj veli prijatelju znalcu njemačkog, ne znam kako bih naručio bambus, a konobarica ga čuje i veli, pa traži bambus, ispostavilo se da je negdje iz Bosne porijeklom.
Post je objavljen 10.06.2018. u 11:10 sati.