Marketing
MOGUĆNOST KIRVAJA
U vrijeme bezbrižnog, ranog djetinjstva dvije situacije su me užasavale. Prva je kad bi me mama tjerala nedjeljom da se idem igrati s vršnjacima iz ulice za koje sam već tada tvrdila da su idioti a život me kasnije nije demantirao. Druga je kad bih čula neku opojnu melodiju s radio ili TV prijamnika a za koju nikako nisam mogla saznati o kojoj se pjesmi radi. Nemogućnost da ju snimim na kazetu i danonoćno preslušavam na svom walkmanu lomila bi mi srce od tuge. Ne pretjerujem.
Tih dječjih godina, kraj ljeta označavao je početak sezone kirvaja. To su bili dani koje smo, uglavnom, provodili sjedeći u zakrilju voćnjaka za masnim, plastičnim stolnjacima tjerajući muhe s hladne prasetine i janjetine, pikirajući pogledom omiljeni dio anatomije skurenih životinja jer nakon toliko godina istih dosadnih ljudi znalo se jako dobro čija su rebra a čije nogice i to se poštovalo poput krvne osvete. Poslije kave i kolača otkotrljali bismo se do epicentra događanja u selu, a u Suhopolju, rodnom mjestu moje majke, to je bio restoran u utrobi stoljetnog parka. I ne bih to posebno niti isticala, jer bi se ionako ostatak noći samo izmjenično redali Škoro, prosti bećarci i sve što već uz to ide. Ipak, za vrijeme dok bi se ljudi tek okupljali oko bine s lokalnim bendom, repertoar je bio nešto drugačiji. Tek mnogo godina kasnije ću shvatiti da su za zagrijavanje izvodili, na opće čuđenje, klasike filmske glazbe. Tada mi se urezala jedna pjesma koja me kao dijete sasvim omađijala, koja nije bila slična niti jednoj koju sam do tada čula, za kojom sam godinama patila ne mogavši ju identificirati. Proći će mnogo godina dok nisam dokučila da je to bila tema iz filma "Kraljevi mamba".
LINK NA TEMU
Post je objavljen 09.06.2018. u 22:47 sati.