Pregled posta

Svibanjska šetnja

Posjeta mom otoku u polovinu svibnja je uvijek gušt: turista još nema,
povremeni domaćini koji žive/rade negdje drugdje su došli nakratko za Prvi Maj i
otišli natrag na posao. Vratit će se na ljeto. Ja sam došao doma. To znam kad me
dočeka uobičajeni mjauk. Jedna od inkarnacija mačke koju smo tu jednom davno
udomili:

Najdraže mi je kad imam vrijeme za dom i sebe u miru, bez zveketa novca i
buke pijanih Britanaca i inih ...anaca.

Već pri slijetanju sam bio počašćen gozbom vidika:

Moj dio otoka je malo ulijevo:

Čudno je ovako u jednoj snimci obuhvatiti područje gdje su generacije tvojih
predaka provodile živote. Najčešće nisu mrdnuli od ovog što se tu vidi osim
možda par puta u životu. A opet, ako su otišli, obično se više nisu vratili,
uopće ili za stalno, ostali su negdje u Argentini, Americi ili Australiji.
Gle, sve na A.
Lijep pogled na otočić Maun:

Moja uobičajena šetnja:

Malo prizemniji pogled na ono prije iz zraka:

Nova kutija za knjigu na vrhu, lijepo, djeluje solidno, baš me zanima koliko
će potrajati.

Protuargument namijenjen onima koji vele da naša ovca više ne skače po pašnjacima:

Sreo sam i naše parlamentarce na fitness treningu. Više to nisu guske u magli
kako je nekada važilo za naše političare, ovi današnji previše kradu da bi
bili samo guske, to su sada pravi jarci...

Lokalni političari u sprezi sa elektrom su ipak napravili nešto za raju,
evo nove ceste, tu stvarno ni puta nije bilo do pred par tjedana:

Sad će čobani moći do svojih ovaca, a bojim se i budućih
građevinskih parcela. Rasprodaja didovine da se kupi novo, još gluplje auto, traje
tu već godinama. Selo pod tom cestom ima lijepu ACI marinu i prirodni fjord:

Pogled nad terenima na Rebrima, koja figuriraju u nekim ne baš prečistim knjigama
u austrijskim bankama je prelijep:

Da su oni koji su sklapali te poslove malo mudriji, doselili bi amo u neku potleušicu
i ostavili se mutnih poslova zauvijek, pasli bi jednu kozu. Ali nisu, oni neće prestati grabiti,
grabiti, grabiti dok su živi. To im je u krvi. Nisu vrijedni ni jednog kamenčića tog terena,
sjeme im se zatrlo. Samo da ih podsjetim, ovako svi na kraju završimo:

Ovih par kilometara spusta je jedan od većih gušteva biciklom za koje znam,
uz ovakav pogled osjećaš se kao da letiš:

Cesta vodi prema mjestašcu koje, čini se, nije pohlepno i zato je ostalo još
ugodno i prirodno:

Uvijek mi je gušt tu doći i produžiti starom cestom preko solana

Poklonim se Starom Gradu

Snimim pokoju vedutu Novog

i pičim dalje pod brdima po čijim vrhovima sam jučer prošao:

Junak dana:

Možete dugo tražiti, ali ljepšu stazu za bicikl nećete lako naći:

Pogledi su...

U mom selu čudna veduta, crkva nema zvonika, jedinstvena prilika za snimku:

Konačno su, nakon par godina natezanja, zaobišli svećenika i ugovorili
posao direktno preko biskupije (nisu mu htjeli dati novac u ruke, očito
poučeni nekim prethodnim iskustvom), pa im više neće prijetiti padanje
zvonika na glave. Novi zvonik će biti za kat viši od starog, selo očito
napreduje.

Završit ću prigodno, zalaskom sunca. Nema ga ljepšeg nego doma.

Post je objavljen 09.06.2018. u 09:18 sati.