Idući mjesec je točno godina dana kako sam u Minkenu. Nisam, evo do večeras mogla pisati što mi se dogodilo nakon mjesec dana, ali evo konačno mogu. Dakle, odradila sam 350 sati, neprekidno, bez dana odmora i sjela mi je idući mjesec jebeno dobra zarada. I kako sam kroz dva dana trebala putovati u Hrvatsku, otišla sam u banku dići ojriće. Još kad sam se spremala, bila sam u nedoumici, obući patike il' štikle kupljene još sindikalnim kreditom Titinim.I odlučih se za štikle jer sam se sva zbigecala i ugizdila.I digoh ja te novčiće, jer valja platiti struju koju su iskopčali,vodu koja je u Hrvatskoj ko Don Perinjon,plin i sve po te stvari koje su po Ustavu zagarantirane, a Ustav ne jebe niko ni tri posto.Ako su me istjeraIi iz Hrvatske, nisu Slavoniju iz mene.I nabadam ja tim štiklama do autobusne postaje. Ojri u šajtoflu u ruksaku jer ja nikad damske torbe nisam imala i još si sanjarim kako bih mogla kod Grka izist janjeći kotlet, kad.., sumrak je taman padao... kad ON mućki razbojnik, priđe mi s leđa i oče otet ruksak i MOJE novce.E jebo te ćuko nećeš,ja sam skoro krv propišala zbog njih.Toliko sam vrištala,psovala na hrvatskom, rituala se, nogatala se, da sam ga tom izraubanom petom pogodila u " nježnik" i kad je pao još sam ga ruksakom opandrčila po glavi.Nekako se digao i skićeći odšepesao u park.Uto je dotrčao neki mladac s Irokezom,pomoći mi i veli da je zvao policiju i pita me jel nisam vidjela nož koji je gnjus imao.NISAM, meni su samo moji euri bili na pameti.I stišćem ja moj ruksak kad dođe policija.Jedan od njih,visok i mlad ko moj sin pita što je bilo i ja ispriča, što onaj mladac potvrdi i veli meni policajac - ako vam se to još dogodi dajte novce, a jel, ma marš tiš mi novce vratit i još mi reče kad ga uhvate da će me zvati .I zvali su me nakon dva tjedna na prepoznavanje, poredali njih petoricu ko jaje jajetu sličnih i mladac ga prepoznao, ja nisam, da su mi dali da ga onjušim, jer taj smrad se ne zaboravlja.Ovako.,.bojim se da su ga pustili
Post je objavljen 09.06.2018. u 01:13 sati.