Marketing
Moje pjesme, moji snovi
Ovaj mjesec ću u jednoj od velikogoričkih knjižnica, čitati svoje pjesme.
Prvi put, ne računajuć ovo kaj mamu doma maltretiram s njima, i ono drhtavo tremaški u Europskom domu, pred nekima od vas.
Volim čitati poeziju, čitala sam je i na radiju nekoć, a mislim da mi to dobro ide.
Ne čitam klasično, ne radim klasične naglaske, bude to onako, mali igrokaz.
Dosadno mi ono suho i patetično recitiranje!
Samo..lakše je čitati tuđe pjesme.
Jer moje su... čista golotinja.
Naime, ne pišem mlako, ne pišem neutralno, uglavnom su sve od reda ljubavne i duboko ispovijesne.
Pišem 36 godina. Uhhhhh...Počela sam u blokiću za vrijeme redukcije struje, uz svijeću. Romantika:-))))
Prije dvadesetak godina, imala sam ih priliku objaviti, ali jednostavno nisam bila spremna za to.
Morale su sazrijeti
i one i ja.
Ovu koju ću vam sada pokloniti, a sigurno ću je i čitati tamo pred svima, napisala sam sa samo 23.
Ono..beba na krevetu spava, a vani strasno mirišu lipe i sprema se oluja.
Nadam da ću te večeri imati baršunast glas...ako ne, popit ću prije malo crnjaka, pravog nekog, s najjužnijeg juga...
Jer..čežnja se čita..baršunasto...šuškavo..miriši na kišu ta čežnja..i pucketa ko stara gramofonska ploča.
Svi ste pozvani, za bodrenje ili okretanje očima, pjevanje Vilo moja i drugih klapskih, za nasmijavanje, razbijanje blesave treme, za zagrljaje.
Naknadno vas još obavijestim o vremenu i mjestu radnje.
Čita se baršunasto..
LIPANJ
Počeo je
i prezrele su moje krošnje
i baršunast je moj glas
kojim te dozivam u sumraku proljeća.
Ptice lete nisko pred kišu.
Treba pokupiti rublje,
ispričati djetetu priču
da ne čuje grmljavinu,
otvoriti prozore širom,
da uđe noćni zrak.
Počeo je.
Nešto je strasno u tim lipama noćas
i ja se mijenjam poput drveća.
Treba mi tvoja
pristojna senzualnost,
osjetljivost za sve što ja jesam,
neuvjerljiva zavodljivost.
Lipanj
široko kraljuje livadama.
Ta tišina mi tako lijepo stoji.
Što više razmišljam o tebi
manje ću pričati u snu.
Post je objavljen 08.06.2018. u 19:56 sati.