Jedan od mojih favorita, bloger @NF, prije nekoliko dana napisao je u svom postu:
Ja sam čitao, koliko je to moguće u hladu moje, sad prilično prometne terase. Pročitao sam "Ljubavni roman" Ivane Sajko (…). Ako niste dovoljno u depresiji čitajte izvrsno nemilosrdnu Ivanu Sajko. Precizno ubada svakojebnicu Lijepe Naše, a teško ćete, ako ste još i muškarac, koji još pokušava razumiti partnera glavne junakinje, izdržati do kraja. Ja sam uspio, snagu mi je dala, kad mu je u rijetkom trenutku idile prišapnula nježno i ak sam shvatio, dobre volje, na uho :"Smrdiš".
U komentaru sam mu obećao da ću odmah krenuti u gradsku knjižnicu, posuditi knjigu, i pročitati je da vidim da li će me baciti još dublje u 'bunar depresije' nego što već jesam.
Rečeno, učinjeno.
Knjižničarka mi je s mog popisa donijela tri knjige: spomenuti „Ljubavni roman“, knjigu iste autorice „Povijest moje obitelji od 1941. do 1991., i nakon“, a tim dvjema knjigama dodao sam i knjigu „U što vjerujemo mi koji u Boga ne vjerujemo“ Drage Pilsela.
„Ovu ste knjigu već posuđivali“, reče mi knjižničarka unoseći podatke u računalo za „Ljubavni roman“.
Gledam korice, listam stranice i ne mogu se sjetiti da sam tu knjigu uopće imao u rukama, a kamo li da sam je čitao.
„Ne vjerujem“, kažem.
„U računalu stoji da ste ju posudili“, uporna je knjižničarka.
„Dobro, pogledat ću kod kuće popis pročitanih knjiga“, odgovorih, uzeh knjige i odoh kući.
Računalo nije lagalo, knjigu sam pročitao u siječnju 2016. Da me ubiješ, ne sjećam se!
Odmah sam prionuo na čitanje i nakon dva ponoćna čitanja pročitao je. I dalje sam uvjeren da knjigu nisam čitao, no to više nije ni bitno. Poštovani @NF ima pravo, knjiga je nabijena pesimizmom i zrači jako, jako depresivno. No, nedovoljno da bi u moj bunar 'depresije' došla dalje od polovice njegove dubine. Unatoč i usprkos kraju romana koji je potpuno, za moje shvaćanje, očekivan i realan. Tako bi ga i sam napisao.
U slučaju da netko odluči pročitati roman, neću više o njemu ni riječi.
Skrećem samo pozornost da je @NF potpuno u pravu: „Ako niste dovoljno u depresiji čitajte izvrsno nemilosrdnu Ivanu Sajko“. Dodati ću: „Ako niste cijepljeni protiv depresivnosti ili niste već duboko u svom 'bunaru' kao ja, onda vam, radi vašeg zdravlja, ipak savjetujem da knjigu ne čitate jer bi taj čin mogao dovesti do prvih otkopa lopatom za vaš vlastiti 'bunar'.