Jednom sam crowdfondajući za svoju prvu knjigu poezije Permakultura rumene kadulje došao k izvjesnom lokalnom moćniku. nakon što je odslušao moju suptilnu grebažu, veli:
(ja u kancelariji:)
-Dože! Dat ću ti sada jedan koristan savjet: nikad, al NIKAD mi nemoj doć s problemom. Dođi mi s rješenjem!
Razmišljajući o njegovom savjetu radikalno sam promjenio pristup cijeloj priči i za divno čudo-doživio preokret života. jezikom kladioničara-iz dvojke u keca! Jednostavno sam svoj problem (besparicu) počeo svima prikazivati kao rješenje:
-Gle, ja para nemam, al to nije moj problem...ono što ću ja s tvojim parama napravit, to će bit zaista nešto!
-Ok, koliko ti treba?
-Pa, računaj bar duplo od onoga kolko si mi mislio dat.
Omađijani i nespremni da se brane od mog drskog nastupa, svi su mi donosili pare. U gluvo doba noći me budili i donosili buntove para. Da se usereš od para. Pohlepa i obijest obuzeli su me skroz: Vrag mi nije dao mira i unatoč tome što sam već imao para da kupim cijelu izdavačku kuću, plakao sam izdavaču kako nemam prebijene i on se smilovao i tiskao knjigu o njegovom trošku. zatim se u moju korist odrekao i novca od otkupa knjige u ministarstvu.
Danas putujem po egzotičnim zemljama, pišem putopisne kolumne, ocjenjujem vina i objavljujem self help priručnike. Al još i danas ponekad, u trenutku malodušja izazvanog ispraznošću spize, vina i svog tog fancy emvirementa među silnim sponzorušama i jet setom, sjetim se riječi svojeg mentora s početka priče:
-Nikad s problemom! Uvijek s rješenjem!
Post je objavljen 07.06.2018. u 17:03 sati.