Neki nam se ljudi jednostvno zavuku u mali kutak srca dubokim tragom..prođu kroz uspone i padove...boli koju djele..i puno raznih slika događaja postojanja...nekako tu smo a nismo...pojavi se i nestaje trag neizbrisiv je...što gori i tinja još to nešto neobično posve ludo i logično...a opet čitaj slike a gledaj riječi...što mi pisac želi reči...
Nešto što nedokučivo je...stranci a znanci i putnici na putu koji stvaramo i razdvajamo...idemo a povremeno stajemo...nestane malo i opet pojavi se što li je...pitam se i pustim...odem bez traga a nakon ringešpila vrati se...uzburka vode i ...tu ostaje...grli zagrljajem sve boli a što se krije...gdje li je...što će slike i riječi pisati dal će zrakom brisati...ili pustit zvuk koji će zauvijek ostat tu....sve je a nije....neizbrisiv je....a glas koji odzvanja uz ruku postojanja, tu je, djelimo isti zrak i ostani mi jak....skupa smo tamo gdje nosi nas onaj tihi glas i onda dok pribiremo....ostajemo i ne prestajemo tragati s koliko upornosti i slušanja kroz boli do milih pogleda a onda riječi našu priču pišu, stvaraju....uz smijeh koji smijeh stvara, i pomisao na neponovljivo što prošli smo i duboko i veliko ali uvijek zajedno... daleko bez suvislih stranica....tu nema granica....:))) moje jedinstveno i .... sve ima onu notu a zajedno
stvaramo ljepotu....i to je ta čar što drži, sve ima svoje u tom dodiru koji ne pušta....događa se iz gušta....iz mjesta u mjesto imamo ono nešto....:))