Oluja je došla iznenadno.
Ali da nije da nisam slutila da će doći.
Uvijek dođe pred trenutke velikih promjena.
Puštam da mi vjetar raznosi kosu. Obavijam se njezinom hladnoćom. Ne sklanjam se.
Jer oluja je bolja od praznine. Oluje me nije strah.
Stapam se s njom. Pružam joj ruke.
Dopušta mi da osjetim njezinu snagu.
Ali znam da me neće slomiti. Ne ovaj put.
Jer ovaj put se neću boriti protiv nje.
Obgrlit ću je.
Šaputati joj.
Ona ne šapuće. Ona vrišti.
Tako znam da će skoro ostati bez daha.
Proći će, znam.
Proći će, a ja ću ostati.
I nestat će svi njezini tragovi.
Ispratit ću je uz osmijeh.
Post je objavljen 05.06.2018. u 20:09 sati.