Jebate nikad neću naučiti taj hrvatski jezik. Kad je počela filozofija s njim ja sam jednostavno prešao na njemačke forume i počeo se njemački preseravati i filozofirati. Budući da sam iz hobija još za socijalizma kao jezičar brzoglasio, povremeno bih ušao i u neku diskusiju ovdje, posebno s hrvatinama, naravno maskiran nickom. Tako sam objašnjavao seljačinama barjaktarima odakle potječe ta riječ, lik mi naletio s autobusnim kolodvorom u Gospiću, prošao sam igrom slučaja tamo i to može biti samo kolostaj, daleko izvornija hrvatska riječ.
Sad smo se eto nesvjesno zeznuli, od govedine izgledala dobra samo pisanica, jbga malo skupa, al govedina ionako otišla u nebo. Idemo guglati kad ono goveđa pisanica biftek, idite k vragu, za biftek nije ni bilo skupo. Naravno ta jela su mi dovoljna sama sebi. Sjetio sam se kako dugo nisam vidio dimljenog jezika, Gavrilović ga zadnji imao, u Berlinu od suhih stvari prvo njega u prvom dućanu nabavim, svugdje ga ima, uz španjolski ili talijanski pršut, ovisno koji je na akciji, neki je uvijek.
Niti znamo pisati niti govoriti, kako bismo prepoznali pisanicu i jezik?