Život me nosi kao vjetar pahulje topole
malo je blag pa lagano lepršam
malo pojača pa se vrtim u krug
a onda me tresne u zid i tad padnem...
I onda se dignem,pa ispočetka...
Kao žuti maslačak u zelenoj travi
ponosno prkosim žutilom usred zelenila
dižem glavu visoko da me svi vide
al kratko trajem jer opet se pretvorim
u pahulje koje vjetar odnese...
Uporno se dižem ma koliko puta pala
strpljivo uzimam sve što mi je sudbina dala
primam njene šamare sa osmjehom na licu
ne bojim se ići dalje dok je nada u srcu
Ma ne bojim te se živote!
malo me opalilo.....
ova pjesma se vrti svaki dan kod mene pa evo malo i Vi razmišljajte o tome....
Post je objavljen 05.06.2018. u 07:41 sati.