Ona je bezvremenska, najmoćnija, najsnažnija sila koja postoji. Može dušu u treptaju oka smrviti u prah i pepeo. Može donijeti čudesnu svjetlost ili mučni mrak, ovisno je li uzvraćena ili nije. Trenutak u kojem se dvije duše prepoznaju i zauvijek stope vrijedan je čekanja i bola.
Najopasnija je kada uistinu izazove bespovratne promjene, kada svojom snagom razbije čovjeka kao što divljina oluje razbija morske valove od stijenje. Taj istovremeni osjećaj silne čežnje,bespomoćnosti, želje za udisanjem tog čarobnog bića koje ti je zauvijek izmijenilo postojanje je neopisiv. Nema bijega i nema načina da se vratiš u kolotečinu, u poznatu sigurnost svakodnevice i svega poznatog. Postoji samo njena razorna silina i misli koje se neprekidno vraćaju na isto mjesto - tamo gdje su se susrele duše. Tamo gdje osim njih ništa drugo ni ne postoji. Nema veće čarolije od prepoznavanja bića koje te jednim pogledom može odvesti u nebeske visine ili srušiti u najdublji ponor. Neki tako nešto nikada ne oćute; je li to blagoslov ili prokletstvo pitanje je na koje je vrlo teško dati suvisli odgovor.
Nekad je glatka poput površine jezera, umirujuća i puna sigurnosti. Njome vole oni koji su zajedno proveli mnogo vremena. Može prijeći u rutinu, u dosadu, u učmalost nečega što je ranije bilo prepuno ljepote. Nema uzburkane strasti i muke kao u duše koja prolazi kroz vrata pakla; tek spoznaja da je netko tu i da ne izaziva ništa više od osjećaja sigurnosti. To može biti ugodno, ali i sasjeći poput dvosjeklog mača. Vrijedi li u jedinom vremenu koje ti je dano na ovom svijetu provesti godine u nekakvoj ( nazovimo to tako ) uljuljkanosti u mir onda kada se ugasi i onaj posljednji plamičak nekad moćnog plamena?
Nekad je vrlo posesivna, sebična i okrutna. Traži da se udovoljava samo njoj, da samo ona bude ta kojoj će se sve podrediti. Tada ne traje dugo; nagriza i proždire nešto što je obećavalo puno, i na kraju se ugasi i izblijedi poput lošeg akvarela, ostavljajući gorak okus u ustima. Nema toga tko bi izdržao i stoički podnosio takvo njeno lice; od tog se njenog obličja bježi glavom bez obzira.
No kakva god bila, bez nje ništa nema smisla. Biti bez nje jednako je patnji bez vode u najžarkijoj pustinji.
Bez ljubavi sve nestaje.
Post je objavljen 05.06.2018. u 05:57 sati.