Nosim sa sobom čitav kovčeg starih pisama, starih bilježaka misli , koje sam zbog težine sa vremena na vrijeme stavljala na papir i prelistavajući te stare, već požutjele stranice , osjećam kako u toj ogromnoj količini pospane senzualnosti ,u toj masi rečenica i misli , ipak sa vremena na vrijeme progovara srce.
Post je objavljen 03.06.2018. u 12:27 sati.