Pregled posta

Povratak u prošlost (4)

Da se malo odmaknem od 'teških' tema.

MUNDLOS

Kad vam već ispričah priču o škarama gdje spomenuh da su svoje 'slobodno' vrijeme provodile u 'mraku' ladice šivaće mašine, red je da prozborim nešto i o njoj – šivaćoj mašini MUNDLOS.

Kao mići, vrlo često gledah majku gdje na njoj šije. Posebno sam se divio njezinom vještom okretanju pogonskog kotača. Desno stopalo držala bi uz gornji rub velike pedale koja je zglobnom polugom spojena s pogonskim kotačem. Lijevo je bilo blizu donjeg ruba i naizmjeničnim pritiskom desne i lijeve noge pogonila kotač. Uvijek, prije nego je počela pritiskati pedalu, rukom bi okrenula kotač na mašini kako bi preko remena kotač dobio početni zamah.

Pokušavao sam to raditi, naravno bez da sam stavio remen na kotač, i sam mnogo puta. No nikad mi nije uspijevalo. Uvijek mi se događalo da kotač ide čas u jednom čas u drugom smjeru. Ne znam to ni danas.

„Mama“, pitah jednom majku gledajući je kako radi „zašto se mašina zove MUNDLOS?“
„To znači 'tiha'“, odgovori majka i ja joj povjerovah – majke su uvijek, kad si mali, u pravu i znaju istinu, iako baš i nije bila tiha.

I tek sad, kad sam odlučio ispričati priču o njoj, potražih na Internetu što riječ znači.

Google prevoditelj na moje pitanje odgovori 'otvorena usta'. Nije mi se sviđao prijevod, majčin je bio ljepši, pa potražih dalje. I evo što otkrih:

Naziv mašine, točnije tvornice u kojoj je izrađena, dolazi od prezimena vlasnika – Heinricha Mundlosa (1836. – 1928.).

Bio je sin 'schuhmachermeissters', što bi po naški reklo majstor postolar. 1863. godine, zajedno s Hermannom Schulzom osnovao je tvornicu šivaćih mašina koristeći u početku kao predložak Singer mašine. Ostalo je povijest.

Takva se mašina i danas može kupiti preko Interneta. Nije skupa.

Evo nekoliko fotki majčine 'mundlosice' i pribora koji stoji uz nju otkako pamtim.
Spremna za 'akciju', jedino što je nema tko pokrenuti.

Sve je na njoj što treba, ladice sa strane u kojoj su 'spavale' škare, čak sa bravicom da djeca ne mogu do sadržaja, mala otklopna polica za sitni pribor i metrom uz rub.

Ostali pribor koji je uvijek bio uz mašinu, a još je i danas:

Metalna kutija za konce, gumbe i slične potrepštine…
…koja s unutrašnje strane poklopca prikazuje sliku tvornice.

Pa kutija za igle u kojoj su nekada davno bile, vjerojatno, cigarete. Tko zna tko ih je pušio, jer u vrijeme kad ju je majka koristila u njoj ih nikad nisam vidio.

Iako ne spada u 'komplet' šivaće mašine, i ova kutija za ručni šivaći pribor predstavlja povijesni raritet. Ima li od vas netko sličnu?

Danas mašina služi kao polica na kojoj moja supruga čuva figure anđela i slike naša dva (muška) anđelčića, tu je stolna lampa, a na pedali kojom je majka pogonila mašinu stoji košara s, tko zna kada kupljenim, časopisima.

* * *

Prošla su vremena, otišao sam od kuće i više nisam gledao majku kako šije. A možda više i nije šivala, tko će ga znati. U meni je ipak ostala želja za šivanjem pa sam kupio 'bagaticu', kabinet, s električnim pogonom. Nisam se trebao mučiti s pedalom da je pogonim. Čak sam počeo nešto i šivati, no onda su došle druge zanimacije pa rekoh, šivat ću kad budem u mirovini.

Došla je mirovina, došao je Internet, pa blogosfera i ona me okupirala više nego 'bagatica'. Eno je, stoji u spavaćoj sobi, ženi služi za odlaganje ispeglanog rublja, a unutrašnjost je popunjena tkaninama za šivanje, koje vjerojatno nitko neće koristiti.


Post je objavljen 02.06.2018. u 19:06 sati.