Nekad treba tako malo, a to malo je jedino ono čega je svijet gladan...da netko budno osluškuje to malo srca.. malo unjeti sebe..kao dio neba a tako nam malo treba. Svi samo nekamo jure, nekamo žure... i kao jureči vlak ne vidiš niti znak...a tako malo traba trag srca, dašak ljepote i mrvica vedroga neba. Sagledaj malo u dubini sebe, u suštini svi smo isti sa darom dobrote i dušom obojanom ljepote samo otvori oči srca gdje sve stoji tu su bitni sastojci koji se beskrajno cjene i broji.
Kamo je nestao čovjek.....
Tu si samo se podsjeti.
Budi svoj, jednostavan u
Svako doba jesen, zimi,
Prolječu i ljeti....to je bit
I svrha budi čovjek s vrha.