Već jedna varoa u stanici legla može toliko oštetiti pčelu, koja će izaći iz te stanice, da ona neće moći obavljati poslove koji su joj namijenjeni u pčelinjoj podjeli rada.
Stanje zajednice ovisi o udjelu oštećenih pčela u njoj.
Ako je stanicu legla napalo više varoa, pčela pokazuje znakove nakaznosti ili umire još prije izlaska iz stanice. Neki virusi mogu, kao sekundarni uzročnici, pojačati to štetno djelovanje.
Oštećenje pčelinje zajednice ovisi stoga o broju varoa. U proljeće je taj broj razmjerno malen, a očito raste tek nakon uzgoja trutovskog legla u lipnju i srpnju.
U kasnom ljetu je broj varoa najveći, uslijed čega se mogu pojaviti vrlo velike razlike između zajednica na jednom pčelinjaka. U ovo doba godine moguća je reinvazija (ponovni napad nametnika) iz jako napadnutih zajednica u okolne zajednice.
Međutim, broj varoa, posebice tijekom uzgoja zimskih pčela, treba biti što manji! To upućuje na zaključak da, bez suzbijanja varoa, veće štete nastupaju već nakon godinu dana. Stoga, osim suzbijanja bolesti, veliko značenje imaju i odabir i uzgoj otpornih pčela.
Izvor: YouTube: Vidéalp Sarl
Rad s pčelinjim zajednicama mora biti redovit, inače one brzo propadaju. Prijeko je potrebno pritom kombinirati primjerene postupke suzbijanja. Takav koncept suzbijanja mora se prilagoditi mjestu i načinu pčelarenja i mora obuhvaćati cijelu pčelarsku godinu.
Načelno razlikujemo biotehničke metode suzbijanja i kemijske metode (mravlja,mlječna i oksalna kiselina) i tri razdoblja suzbijanja:
Za vrijeme paše
Primjena kemijskih sredstava tijekom paše u proizvodnoj zajednici ne dolazi u obzir!
Biotehnički postupci, poput uklanjanja trutovskog saća, postavljanja okvira za uzgoj trutovskog legla postavljanje građevnjaka) i stvaranja novih zajednica, mogu bitno smanjiti broj varoa. To je posebice važno u područjima gdje paša kasno počinje, jer se kemijska obrada često može provesti tek vrlo kasno tijekom godine, a do tada bi pčelinje zajednice, bez primjene biotehničkih postupaka, već bile oštećene.
Nakon vrcanja u pčelinjim zajednicama s leglom
Ovdje treba koristiti ona sredstva koja su djelotvorna i prema varoama u leglu. Trenutačno je za te okolnosti moguće preporučiti samo određene postupke s mravljom kiselinom.
U pčelinjim zajednicama bez legla, zimi
U tom razdoblju mogu se vrlo učinkovito primijeniti postupci magljenja (sprejanja) mlječnom kiselinom i nakapavanja okslanom kiselinom.
Utvrditi stupanj bolesti (broj varoa) nužno je za pčelara kako bi mogao steći dojam o mogućoj šteti. Na taj način pčelar može kratkoročno primijeniti prijeko potrebne zahvate na pčelinjoj zajednici i izbjeći nepotrebnu primjenu sredstava za suzbijanje.
Dijagnostika
Dijagnoza se postavlja pregledom podnih uložaka (uložaka u podnici):
Uložak koji je rešetkom zaštićen od dohvata pčela uložiti u podnicu.
Prebrojiti u otpadu na uloški parazite s tipičnim ovalnim oblikom varoe, otpale tijekom 7 dana od postavljanja uloška, i preračunati taj broj u broj otpalih na dan.
Prosuđivanje stupnja bolesti ovisi o godišnjem dobu i stanju zajednice:
Ako već u srpnju otpada 5 - 10 varoa na dan, zajednicu treba odmah obraditi kako bi se omogućio zdrav uzgoj zimskih pčela. U listopadu/studenom trebalo bi svaki dan otpasti ispod 0,5 varoa. Neovisno o tome, danas se ipak općenito savjetuje zimska obrada zajednica!
Izvor: Varoa pod nadzorom
Preporuka: Radne zajednice instituta za istraživanje pčela r.s. (registrirani savez), Njemačka.
Post je objavljen 01.06.2018. u 19:59 sati.