Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/rossovka

Marketing

Djevojke s mjehurima na stopalima volim...

Evo nam ljeta. Valjaće se razgolitit; tanke haljine, japanke, konačno noge bez grilonki il hulahopki, fala Irudu na ljetu.

A 1981. sa napunjenih četrnajst bila sam si tak skroz važna. Konačno sam dočekala da mogu ić na Kupu, a da niko za mnom ne hoda i ne nabraja - ajde jedi, ajde u ladovinu, ajde na sunce, ajde nemoj pit ladno, ajde u vodu, ajde iz vode. Pa sam uglavnom popodneva provodila na kupalištu, doista više čitajuć i kartajuć belu nego u vodi ( mama je već počela sumnjat jesam ja uopće na Kupi, jer sam iz dana u dan bila sve bjelja ko Kasper; a kak ćeš i pocrnit ak prekartaš pola vremena za stolom ).
I jedan dan iću ja bosa na kupalište, ne znam šta me spopalo. Mama probala pedagoški djelovat, al ja baš oću ić bosa. Ženi pale klapne, slegla ramenima, ko ono - pa kad si glupa ajde bosa. ( Dakle, vrijeme kretanja oko 1 popodne, temperatura asfalta cca 400 stupnjeva; šta reći? )
Doševrljala ja do kupališta, pa onak...uz puno muke. Osjetim da me peckaju stopala, al ne gledam jer me baš briga za stopala. Al nakon jedno dva sata to više ne pecka neg boli, i to jebeno boli. Saću ja stručno pogledat...kadli na petama mjehuri, na prstima mjehuri. Ko da sam držala noge u fritezi. Šta sad? Kak doć doma? Niko od moje ekipe nije došo na biciklu, svi pješaci.
Ležim ja na ručniku i mislim - pa sad kad me stara zadavi doma, bar me neće više ni peć ni bolit. Kad eto brace, došo se čovjek okupat, i zanesvijestio se kad je vidio šta me snašlo. Natakne me na bicikl i pravac kući, dovezo me ko nekog štemera s nogama na guvernalu jer druge nije bilo.
Udrljam se nekako u kuću. Mama samo upućuje značajan pogled, vadi iz frižidera jogurt, pa još jedan jogurt ( reko nisam gladna, veli - maži stopala, bleso jedna ) i kaže u prolazu - sad kad popucaju ti mjehuri onda opet odi bosa, možda ti se ovaj put i zagnoje noge. Krmačo neposlušna.
Cijelu noć nema spavanja, muka nad mukama. Hod samo na vanjskoj strani stopala, ko da mi je prišilo plastične noge pa ih izokrenulo. Ma strašno. Prohodala sam nakon skoro tjedan dana, umirući od dosade u kućnom neprisilnom pritvoru.
E od tada ja bosa ne hodam nikad i nikud. Ni pod razno.

A bilo je ljeto, summer time when the living is easy, i Haustor je pjevao besmrtni hit o ljetnim haljinama ( da su znali, mogli su pjevat i o ljetnim mjehurima na stopalima pametnih djevojčuraka, i kolko to vole ).



Post je objavljen 01.06.2018. u 06:38 sati.