Marketing
Što bi bilo da je kralj Zvonimir u trenutku smrti imao sina nasljednika?
Godina je 1089. Hrvatski kralj Zvonimir umire u svom dvoru u Kninu, a na prijestolju ga nasljeđuje 20-godišnji sin Radovan. Zvonimirovom krunom, poslanom 1076. od pape Grgura VII., za kralja Hrvatske i Dalmacije ga je u Solinu u crkvi svetog Petra i Mojsija okrunio splitski nadbiskup Lovro u pratnji trogirskog biskupa Ivana i zadarskog biskupa Stjepana. Kralja Radovana za vladara priznaju i dalmatinski gradovi. Uz pomoć bana Petra Snačića i svoje majke Jelene mladi kralj stječe potrebno iskustvo i autoritet. U sukobu pape Urbana II. s carom Henrikom IV. Radovan staje na stranu pape i dolazi u konflikt sa svojim ujakom, ugarskim kraljem Ladislavom koji namjerava osvojiti Slavoniju, a zatim doprijeti do Jadranskog mora. Radovan se za pomoć obraća Bizantu koji nagovara Kumane da napadnu Ugarsku. Ladislav nevoljko priznaje vlast svog nećaka Radovana do Drave i prisiljen je na savezništvo s Hrvatskom. Papa Urban II. na zamolbu kralja Radovana za područje Slavonije osniva Zagrebačku biskupiju i za prvog biskupa postavlja Stjepana, redovnika samostana svetog Stjepana pod borovima u Splitu, nećaka kralja Petra Krešimira IV, što dovodi do Radovanovog do pomirenja s pristašama dinastije Trpimirovića koji su računali s mogućnošću da Stjepana dovedu na hrvatsko prijestolje. Nakon smrti kralja Ladislava 1095. Radovan posreduje u pomirenju njegova nasljednika Kolomana s papom, što jača njegovu poziciju među europskim vladarima. Radovan se iste godine ženi normanskom princezom Buzilom koja mu rađa sina Zvonimira.
Papa Urban II. 1095. poziva kršćane u križarski rat za oslobođenje Svete zemlje. Među prvima na njegov poziv odgovara Radovan. Dolazi do otpora hrvatskih velikaša na Saboru u Kosovu kraj Knina koji ne žele ratovati izvan svoje domovine, no Radovan je uz pomoć bana Petra uspješno suzbio njihovo nezadovoljstvo. Kao jedini od europskih kraljeva, uz velikaše iz zapadnoeuropskih zemalja, kralj Radovan s hrvatskom vojskom polazi 1096. u Prvi križarski rat. Uz Gotfrida Bujonskog kralj Radovan postaje jedan od glavnih zapovjednika križarske vojske i 1099. osvaja Jeruzalem. Križarska vojska Radovana proglašava jeruzalemskim kraljem, što on odbija riječima da ne može prihvatiti kraljevsku krunu u gradu u kojem je Isus nosio trnovu krunu te mjesto prepušta Gotfriedu, a on svom bratu Balduinu. Radovan se 1100. vraća u Europu mletačkim brodom i sa sobom nosi mnoge relikvije. Zajedno s pratnjom iskrcava se u južnoj Italiji i odlazi u Rim gdje mu je pripređen veličanstveni doček. Papa Paskal II. daje mu titulu "Athleta Christi" (borac Kristov) i "Defensor fidei" (branitelj vjere). Na svečanoj misi u bazilici svetog Petra papa proglašava svetima hrvatske kraljeve Tomislava i Zvonimira te kraljicu Jelenu koju Hrvati već više od sto godina štuju kao majku sirota i zaštitnicu udovica. Ujedno dozvoljava upotrebu slavenskog bogoslužja u cijeloj Hrvatskoj, a opat Držiha iz opatije svete Lucije kraj Baške, koji se zatekao u Rimu na hodočašću, služi misu na slavenskom jeziku u bazilici svetog Petra u nazočnosti pape i hrvatskog kralja. U Hrvatsku se kralj Radovan vraća iz Ancone i dolazi u Zadar dočekan od cjelokupnog puka. U znak zahvalnosti Radovan Zadru daruje tijelo svetog Šimuna i trijumfalno ulazi u svoju prijestolnicu Knin. Sveopće narodno slavlje zbog povratka kralja koji je oslobodio Jeruzalem i zbog kanonizacije nekadašnjih hrvatskih kraljeva traje tjedan dana. Radovan polazi na zahvalno hodočašće po Hrvatskoj. U Zagrebu polaže temeljni kamen katedrali Uznesenja Marijinog, svetog Tomislava i svetog Zvonimira i daruje relikviju nevinog djeteta. Kralj Radovan nastavlja održavati savezničke odnose s ugarskim kraljem Kolomanom te sa Svetim Rimskim Carstvom, Bizantom i Normanima u Italiji, a šalje diplomatske misije i u Englesku, Poljsku, Kijevsku Rus i Švedsku. Razdoblje vladavine kralja Radovana u Hrvatskoj je razdoblje mira i prosperiteta. Pod kraljevom vlašću su sva područja od Drave do Jadrana i od Sutle i Raše do Drine. Kralj Radovan umire 1125. ubrzo nakon svečane proslave 200. godišnjice hrvatskog kraljevstva i pokopan je u Kninu u katedrali svete Marije uz svog oca svetog Zvonimira. Novi hrvatski kralj postaje Zvonimir II. koji se u Kninu kruni krunom svetog Zvonimira. Nakon smrti ugarskog kralja Stjepana II. 1131. zbog dinastičkih sukoba u Ugarskoj izabran je za ugarskog kralja i u Stolnom Biogradu okrunjen krunom svetog Stjepana. Hrvatska i Ugarska ulaze u personalnu uniju ostajući samostalne države, jedna pod krunom svetog Zvonimira i druga pod krunom svetog Stjepana sve do 20. stoljeća.
ŠTO MISLITE O OVOME?
Post je objavljen 31.05.2018. u 18:29 sati.