Pregled posta

Matvejevićev "Brevijar"

Prolazeći kroz Zadar kupio sam "Mediteranski brevijar", za koji sam odavno
znao da se negdje mota po policama knjižara, ali nikako da mi upadne u
vidokrug. Ostavio sam si ga za varšavske vožnje autobusom na posao, i dobro
je poslužio.

Matvejević piše jako educirano, uostalom, ako se prihvatite pisanja
"brevijara" kako bi drugačije pisali...ne može to svatko. Počinje dosta
tvrdo, preučeno, ali kad se čovjek navikne da ima posla sa piscem staroga
kova, prihvati igru, onda ide glatko. Nije me iznenadio, znao sam mu stil iz
dijelića "Razgovora s Krležom" ili eseja na koje sam tu i tamo nailazio.
To je način koji izumire s njegovom generacijom, kao i teme o kojima pišu.

Obradio je Mediteran više staroleksikonski, izlistao svoje misli o
"mediteranskim" temama. Doznao sam ponešto, da, što bi se moglo doznati samo
nakon desetljeća lutanja obalama i među njima...a tko bi danas imao vremena
za to, a pomalo i volje. Mediteran je postao muzej ili bankomat ljudi koji
uz njega žive. Gotovo kao prostitutka, koju su silom nagnali na taj "posao",
a sve češće se vidi i takva mjesta koja su se radovoljno pridružila, iz
dosade, pohlepe ili jednostavno bezidejnosti.

Upravo to udara u oči kad se čita "Brevijar": to je već postalo povijesna lista.
Malo je toga opisanog što se da i danas vidjeti. Nisam prošao toliko kao
Matvejević, ali ponešto jesam, i znam da ima skrivenih džepova, zaboravljenih uvala i
mjesta u kojima bi se još dalo raspoznati ono što opisuje, ali bojim se da
je lista neprepoznatljivo izmijenjenog mnogo dulja. Hoće li, i u kakvom
obliku, Mediteran preživjeti, ili mu slijedi ponavljanje uloge Levanta,
polaagano iščezavanje iz svijesti i savijesti ljudi? Ostanak samo u domeni
pisaca i manje ili više pučkih pjesnika? Ni njih više nema, zamijenili su ih
raperi iz Brooklina ili Toronta, Adelaide...

Ako ste posjećivali Italiju vidjeli ste što se dogodilo njihovim turističkim
destinacijama: postale su prazna ljuska u koju dolaze samo Azijati i
Amerikanci, ostali bježe što dalje. Problem je da je (sigurnih) mjesta na
koja se može "pobjeći", čak i ako imate vremena za to (novac vam zapravo
nije potreban, osim da kupite vrijeme), sve manje. Postaju hotelska ili
apartmanska naselja. Koga još briga za neki leut ili činjenicu da je u nekom
zabačenom selu nekad bilo više života nego danas u cijelim gradovima?

Dakle, tužna je činjenica da je Matvejević zapravo, što se nas danas tiče,
napisao arheološku knjigu. Čitajući ju, možemo se prisjetiti, ili makar
naslutiti pravu prirodu onog nad čime danas obično samo preletimo ili
projurimo.

A čak i to je najčešće privid...samo fasada, a unutra...

Post je objavljen 30.05.2018. u 23:16 sati.