kraj je svibnja, vraćam se s posla, vrućina u trapericama i starke union jack
(za slučaj da nogomet piše povijest: liverpool je izgubio finale lige prvaka - golman radi svojih poteza zaradio neočekivan publicitet)
saznala sam danas sve, vidjela ti sliku u dosjeu, sjetila se onog jednog događaja kada sam prvi puta u životu dala broj nekome koga sam tek upoznala da bih saznala da je tek izašao iz zatvora
tada sam još bila mlada i razmišljala "što to govori o meni", sada znam da ništa ne govori ništa o meni, a i ono što govori krivo govori
ja se samo nađem ponegdje, iako i to izbjegavam
za drogu sam mogla i sama pretpostaviti, takav nam je kvart i ti si u njemu dugo, pričao si u perfektu i mislila sam da je s time gotovo (o mojoj naivnosti kasnije)
svima sam govorila da mislim da si dobar dečko, unatoč tome razmišljala da li da te uvažim, ali sad je gotovo, ljudi su se pobojali da ću pasti na spiku bez da znam osnove
valjda je izgledalo kao da ti padam na spiku
možda sam ti padala na spiku
(čekala meta-trenutak da za promjenu znam što osjećam
umjesto - standardno - ne pridodajem naročitu važnost ničemu što me zaokuplja
kamo li tjera na akciju
recimo da je u igri represija)
jako mi se spava i ne znam mogu li dalje o ovome, sve su to stvari iz knjiga, krađe auta pokušaji ubojstva
na putu kući na cesti pogaženi vrabac
on je gotov i njemu je svejedno ali meni nije, u travi je ljepše, uzimam štap i kotrljam ga, zaklanjam od pogleda, pogledi su uvijek i posvuda, uzimaju ti ono zadnje
pitaj alexa turnera
Post je objavljen 30.05.2018. u 20:43 sati.