U noći kada zvijezde
se spuštaju
šapuću ime tvoje,
ono odzvanja poput vala
što se lomi na pučini.
Tada val nosi miris limuna,
onog slatkog okusa u ustima
što ostavlja kiselkast
trag tvog bola.
Tvoje ime još uvijek odzvanja
a ja ga u snu osluškujem,
nepomično i sanjivo.
I znam da dolazi novi dan
bez imena tvog.
iz zbirke "Nestala u 20:05"
Post je objavljen 30.05.2018. u 14:40 sati.