Nisam baš bila lijena, iako se nisam javila na blog kad sam rekla da hoću. Evo što sam čitala:
1. „Muza“ autorice Jessie Burton, sjećam se da mi nije bila loša.
2. „Bajke barda Beedlea“, J. K. Rowling, s dojmom da to baš i nije knjiga za najmanju djecu, jer bi se neki mogli i uplašiti.
3. „Kralj milijunskih odšteta“ Johna Grishama, koji mi nije bio tako dobar kao neke druge njegove knjige, što je prava šteta jer tematizira kolektivne tužbe radi odštete zbog narušena zdravlja ili obmanjivanja potrošača (dvije sezone odlične serije „Better Call Saul“ su napravljene upravo na tu temu!), ali se roman pri kraju nažalost malo ispuhao, nije bilo velikog finala kakav sam očekivala.
Osim toga, čitala sam Grimmove i druge bajke (ako hoćete čuti više o tome što je neprimjereno za malu djecu, ne trebate dalje tražiti primjere – od Pepeljuge, kod koje su i žena i muškarac samo objekti (što princ, siromah, nije mogao ostati neženja još neko vrijeme?), do Pinokija koji se pretvori u magarca, bace ga u more pa ga pojede kit (!), do Bambija i Snjeguljice, jedino Mačak u čizmama je ispao pametan, a i taj samo na prijevaru i na uštrb jadnih divova i čarobnjaka).
No da ne reklamiram previše, svidjelo mi se, i vizualno i sadržajno, čitati „Princezu i žapca“ i „Noćni vlak“ Ulfa Starka, slikovnice u izdanju IKEE, iako su obje očigledno rađene s namjerom plasiranja robe iz tih priča (vlakovi, tračnice, plišane žabe, psići, princeza Klara i princ Karl).
Naravno, listala sam i kuharice (over and over again!), čitala nešto pravne literature, vijesti… Nisam se sasvim zapustila u društvu bebe i dvogodišnjakinje…
A vi, što ste vi dok me nije bilo?
Post je objavljen 30.05.2018. u 10:30 sati.