Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/nenadbego

Marketing

BEGIZMI 184.

DA NAM ŽIVI ŽIVI RAD


Kad san radija na fakultetu, tamo početkon osandesetih, na zavod nan je doša iz Šibenika radit novi magistar, pa smo mu moj šef i ja dali ruke da useli u stan u Radunici. Uske spiralne skale, nigdi ravnog zida, a namještaj velik, pari se nema šanse da će proć. Onda moj šef, doktor znanosti, uzeja metar, primirija sve zidove, kosine i kutove, onda primirija namještaj, uzeja kartu, lapiš i digitron buje... ili čak šiber, zaboravija san jesmo li već imali digitrone, ali ako jesmo radili su samo osnovne operacije... dakle sidne on i deset minuti računa, a onda smo u po ure po njegovin uputama sve unili bez da smo frižali bilo namještaj bilo zid, a onda otišli lokat.
E, ali to je bila sredina dvadesetog stoljeća, doba mraka kad smo bili školovani i dobro plaćeni pa nan se nije dalo puno radit nego smo sve rješavali inteligencijon. E, a današnji suvereni žitelj RH za kojega smo mi onda mislili da će biti besmrtan i putovati pneumatskim vlakom kroz vakuumsku cijev od Splita do Brača za 30 sekundi, rekao je NE!
NE! diktaturi proletarijata, on želi biti potlačen i zgažen proleter, želi biti neškolovan, želi izgubiti 8+8+8 koje je krvlju platio kako bi još jednom mogao krvlju platiti, jer mijenjati krv je zdravo, a ko će sad naći pijavice.
Suvremeni hrvatski radnik je neškolovan i zanima ga povijest. Ne zanima ga nikakva budućnost i pneumatski vlakovi, nego ustaše i partizani. On hoće prošlost, on se vraća u 18. stoljeće i Zemlja mu opet postaje ravna.
Suvremeni hrvatski radnik bi unatoč postojanju najsuvremenijih digitrona i prijenosnih računala, čak i aplikacija na i-phoneu, koje on dakako ima, ali se njima ponosno ne zna služiti, on bi u ovoj situaciji seljenja učinio slijedeće.
Okupio bi ekipu, onda bi malo beštimali na igrače i suce i suknuli po pivu. Onda bi počeli naguravati namještaj bez veze kroz uske spiralne skale. onda bi jedni potizali, drugi gurali, pa bi počela deračina gura-guraj-guraj stani-stani-stani, onda bi neko zapeja između ormara i zida pa bi mu tribalo dodat pivu, onda bi neko osta bez prsta pa bi ga tribalo vodit na hitnu, onda bi se u kil kruva po čoviku nabilo kvarat kila mortadele, pa bi neko mora otić po još jednu gajbu jerbo je vrućina i grlo je prisušilo, a i posal je ispa teži nego se očekivalo. Pa bi se zagradelalo, ono zbog običaja, možda se s piva prešlo i na vino. Onda bi na kraju sav taj namještaj bija u stanu, ali cili razjeban, a zidovi svi isfrižani. Pa bi prijatelju koji je potrošija po plaće da ih naji i nalije rekli: "Ma šta ti je čoviče, učinili smo super posal, ovo malo zabrokvaj, a ovde malo zapituraj i to ti je to. Čas posla." I ne bi mu puno uzeli za ruke, štaš od njega čovik je, ali barenko po dvista kuna, ipak su cili dan izgubili.
Eto ti sad, pa se ti školuj! A kakoš naplatit ako radiš po ure i ne oznojiš se?

Post je objavljen 30.05.2018. u 10:28 sati.