ples sjena na pločicama
prelazi po tanjuriću punom opušaka
šalica hladne kave čeka pored
umorni gledamo obalu jezera
ta mrtvaja nikad neće biti ista
ne čuju se žabe
jutro nije živo
s kavom gutaš riječi
koje ne mijenjaju ništa
osim tebe
okamenjene padaju na dno duše
grade zid
ugodnu utvrdu samoće
u kojoj tuga nema pristupa
Post je objavljen 29.05.2018. u 08:40 sati.