N. i ja smo dosli u bivsu firmu u dva dana, prvo ja, a onda on... i u njoj proveli iducih 10 godina...
bili smo si dobri, koliko mogu biti dobri dva decka koji su se vidjali svaki dan, dosta cesto pili kavu u kvartu firme. zbog posla sam probdio par noci kod njega... nismo se posjecivali, iako smo milion puta planirali, ali sve se to nekako od prekombiniravanja razvodnilo...
ali svejedno drzali smo se prijateljima... i zapravo mislim da i jesmo bili, prema nekim vlastitim definicijama prijateljstva.
nije bio neki emotivac ili barem nije dao osjecajima da izvire na povrsinu. mozda zapravo u svega par prilika, kad bi mi frustriran govorio o ne bas perspektivnoj buducnosti u firmi, zbog sljake u kojoj smo ipak obojica zivjeli sasvim pristojno... pa o bozicnicama i regresima koje smo dobivali pisalo se po novinama!
ali definitvno, neka "sefovska" mjesta mogli smo samo sanjati... ja i nisam nekak bio za tu pricu, nisam se zapravo mogao vidjeti u toj kozi, valjda nemam "materijala" za to...
opet, tko zna da su moja i njegova prica isle drugim tokovima, mozda bi nam i dopala kakva "fotelja"... zapravo, ja sam mu to cesto i govorio, da tko ce "naslijediti" svu tu gerijatriju kad jednoga dana odu iz firme? oke, mozda njihovi necaci, ali nece ni ti necaci vjecno...
nakon 10 godina sam otisao...N. je ostao. bio je promijenio od tada dvije firme. razmjenjivali smo mejlove cesto, imao je planova, zvucao mi je optimisticno, pored sve recesijske depresije kaj cereci ovu sirotu drzavu...
vidjeli smo se jedne srijede. opet sve 5! pojavila se dobra sansa za dobar posao... par dana poslije smo si sms-ali...
te iste noci se ubio...
nista, bas NISTA nije upucivalo na toliki ocaj.... i dalje nitko ne zna razlog, pa ni jedan najblizi kolega iz firme... nitko nista ne zna.
ja dalje nista nisam pitao... zapravo ne zelim znati, jer mi N.-ova slika u glavi postane jos zivlja, a onda ju zamislim u tom stravicnom kontekstu... a kaj da radim sa "razlogom"?! ne bih ga mogao staviti kotekst svega kaj sam znao o N.-u, jer jednostavno ne idu skupa!
jos cuvam njegovu mejl- adresu... trebao sam sacuvati i zadnji N.-ov SMS...
dio sinovljeve pjesme o ocu-samoubojici:
"(...)
Though you are gone
I am still your son
And Though your pain is over
Mine has just begun.
(...)"
N., jos sam ti uvijek prijatelj...
Post je objavljen 28.05.2018. u 07:03 sati.