Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/maithreya

Marketing

Projekt: Planinar ili O seksu bez kondoma

Prošlo je dva tjedna otkad nisam stupio nogom na planinu. Priznajem, tužni su to i teški trenuci za mene. Pitao me prošli tjedan kolega, koji me inače često pita za moja planinarska lutanja vikendom, uobičajeno pitanje uz smiješak - znak da ga fascinira to što netko kao ja, debuljškasti kosati nord (što je točno jer Varaždinec za Zagrebečane i jest sjevernjak), uporno planinari svaki vikend i uz to se uporno i prividno svakog tjedna sve više deblja. Ukoliko vidim da mu je prezabavno, pitam ja njega kad ćemo na Medvednicu da me malo provede po svojoj planini. Dovoljno je reći da nismo bili još nijednom, ali to je i jasno jer on meni cijelo vrijeme zapravo šalje signale s porukom da inicijativu prepušta meni. Klasični nedostatak volje zbog kojeg mnogi od mojih prijatelja i/ili kolega nisu još sa mnom planinarili. Tog kolegu sam baš prošli tjedan morao razočarati (ili usrećiti jer lijenost očito prelazi i na druge?) i odgovoriti mu kako nisam imao vremena za planinu. To je, samo da nam svima bude jasno, prokleta laž i svaki put kad mi netko kaže da za nešto nema vremena, ja to pristojno prihvaćam i kažem: sljedeći će vikend biti sigurno više vremena!

"Daj nemoj me slikati!", a zna da je hoću i da će to sve završiti ovdje...

Pogled prema cilju

Dobro je da imam svoje tvrdoglave prijatelje Sokole pa uvijek mogu planinariti u odličnom i minimalnom društvu. Maja i ja smo imali dogovor da dođem po nju u 8:00. Čovjek koji upravo u ovom trenutku spava na krevetu iza mene i mog radnog stola, Stanca, malo je u subotu "zaružio" pa nam se nije pridružio. No, ono što je stvarno čudno i, redovitom čitatelju ovog bloga, nevjerojatno jest činjenica da ni Nikola nije išao s nama. Znao sam da će otići na neki zamjenski uspon pa je tako palo regularno Čevo. Ono što me se dojmilo njegova je poruka u kojoj piše: "Nisam trebao nikud jučer ići. Planina je bitnija.". Nemojte me krivo shvatiti, ali dok čovjek poput mene dobi poruku poput ove, on može biti siguran da je u dobrom društvu.
Pozivnica za Nikolu - a i svi ostali, koji prepoznajete na što je pozvan, pozvani ste!

Trebalo je nadoknaditi prošli vikend bez planinarenja pa smo se odlučili na jedan klasični uspon po Pioniru. Baš smo se Maja i ja prisjetili kako nam je nekad bilo teško ići po Pioniru te smo ga čak jedno vrijeme izbjegavali jer je to za "profesionalce", teža ruta koju mi, amateri i zelembaći, nikako ne bi mogli obaviti. Standard je tada bio Mrzljak i to se smatralo uspjehom. To je vrijeme kad nisam znao gdje je Majer, Oštrcgrad, klitoris sv. Lucije, a Belecgrad i Milengrad bile su samo daleke i mutne ideje, nedostižne u praksi. Danas se tim vremenima smijemo i većinom ignoriramo našu osobnu evoluciju kao mladih planinara koji fino dostižu svoju zrelost. Ili barem tako misle...Nisam ponio ni kap vode na današnji uspon, ali sam znao da me na vrhu čeka prava tekućina!

A onda negdje usred uspona preko Pionira, na mjestu (cca 800 mnv) gdje Maja kaže da nas tek čeka onaj tvrdoglavi zadnji dio, silovito nas prelazi jedan zdepasti polugoli primjerak homo sapiensa sapiensa na ulasku "u godine" i tapša me po ramenu. Smijulji se i kaže: "Što je prijatelju, ima nekih problema?", a ja kao i inače plivam u znoju. Nastavlja on: "Planinarenje u gojzericama je kao seks s kondomom. Ona prava stvar je ipak malo drukčija, ali za to treba doma više vježbati.". Instinktivno se smijem, a onda vidim da su mu za planinarski ruksak zavezane gojzerice. Tabani su mu bili crni kao sama črna mati zemla. Stojim na trenutak, a Maja me prolazi i dobacuje mi nešto u stilu: "Jesi čuo iskusnog gospodina? Ovo ti je kao seks s kondomom." Reći ću samo da je sljedeći izazov zadan.
U gojzericama, u bijelim starkama nezamrljanim blatom ili bosonogi - vrijedi svakog koraka

Kod Pasarića bilo je manje ljudi nego inače. Rutinski sam pojeo sir s vrhnjem i lukom, popio obligatornu dozu Velebitskog te smo se Maja i ja otišli sunčati kod piramide. Piramida se preuređuje, ali iako postoje upozorenja, ljudi se penju na vrh piramide i uživaju u pogledu. Gledamo Varaždin u daljini te ljude kako dolaze do vrha u bijelim starkama i s plastičnim vrećicama, uređeni kao za nedjeljno pokazivanje u crkvi. Okrenuo bih očima, ali već sam naviknut. Lijepo je da ljudi dolaze na planinu, ali gorko mi ostaje u ustima kad vidim da ne shvaćaju pravu bit planinarenja. Nema veze! Svi smo na putu, a oni su barem ovdje i osjećaju, makar mutno poput starca bez naočala, planinu. Spust je brz preko Konja.
Piramida čeka novo ruho

Momenti Konja

Bio je idealan dan za planinarenje iako pomalo već ljetne temperature dolaze i na planinu. Nadam ste da ste uživali u prirodi!

I nemojte zaboraviti: ukoliko vam dosadi, probajte bez kondoma!



Post je objavljen 28.05.2018. u 01:29 sati.