Većina roditelja je čula za izraz „the terrible two (grozna druga)“ i proživljava tu „šarmantnu“ fazu.
Upravo prolazimo kroz tu fazu i moram priznati da je naporno.
Negdje oko druge godine, dijete postaje svjesno sebe kao osobe, shvaća da je zasebna osoba od svojih roditelja, otkriva svijet i svoje želje. Nažalost, shvati i da postoje mnoga ograničenja. Dijete nailazi na mnoge prepreke, od roditeljskog „ne“ do svojih tjelesnih i mentalnih ograničenja. Skuži da ne kuži stvari.
I tako dolazimo do vrištanja, valjanja po podu, udaranja i bacanja stvari, promjena raspoloženja i slično. Za usporedbu možemo koristiti dr. Jekylla i gospodina Hydea. Dijete je dr. Jekyll koje se nasumično pretvara u gospodina Hydea. Za razliku od priče, dijete ne pije nikakve napitke i ne radi na tome da se transformira u zlo biće. Samo pokazuje svoje frustracije.
Hyde ima gadnu naviku pojaviti se niotkuda, uvijek u najgorem trenutku na najgorim mjestima. Nema najave, djetetu ne titra oko i ne grči se kao u crtićima. Odjednom dijete koje je uživalo u šetnji silno želi preći ulicu na najprometnijem raskrižju; mirno jedete juhu, zdjelica leti prema podu; kažete „ne“ jer ne možete slušati isti cd četiri puta dnevno, dijete počinje bacati stvari okolo ili se baca po podu i vrišti.
Ponekad uspijem spriječiti napadaj bijesa skretanjem pažnje sa izvora frustracije. Tajna je u tome da budem spremna skakutati, pjevati, oponašati životinje nasred ulice. Ponekad uspije. Dućane uglavnom izbjegavamo, Marko je vrlo znatiželjan.
Često vidim frustrirane roditelje u dućanu dok im djeca vrište ili plaču. Poželim ih utješiti i reći, znam kroz što prolazite, imam takvog doma. Prije sam si mislila kako su to loše odgojena djeca i kaj im rade roditelji da su ih tako razmazili. Više se ne pitam i ne kolutam očima na nikoga.
Pročitala sam da ti tantrumi znaju potrajati do četvrte godine, nadam se da će proći ranije.
Imam dojam da su se napadi bijesa smanjili ili se rjeđe pojavljuju. Mislim da Marko bolje prihvaća odbijanje i da se lakše miri sa svojim frustracijama. I dalje ga dosta toga ljuti ali počinje shvaćati da se cesta prelazi tek kad prođu auti ili da ne može dobiti sve kad hoće.
Ekipa, nemojte osuđivati roditelje zbog djetetovih napada bijesa, to su samo frustracije koje moraju biti izbačene. Nemojte misliti da je dijete zločesto ili razmaženo i nisu roditelji krivi.
Post je objavljen 25.05.2018. u 23:24 sati.