Marketing
Grčki dobri duh
Ovo pišem u podzemnoj, na laptopu. Po prvi put u životu. Djelujem kao oni zaposleni ljudi koji, čim im guzica takne sjedalo, vade laptop i provjeravaju mejlove. A ja niti zaposlena niti provjeravam mejlove. Nego pišem blog. I idem na seminar o samozapošljavanju. Hm, nekako logika baš i ne štima skroz. :)
Na seminaru… Na moju veliku sreću, smanjio se broj ljudi i moglo se disati, iako je predavač bio pomalo dosadan. Predavač ima vikendicu u Istri I kad je čuo otkud dolazim, jedva je dočekao prozboriti par riječi hrvatskog kojeg je usput naučio. Zanimljivo je kako gotovo svi koji znaju par rečenica na hrvatskom, znaju reći: “Nema problema”. Je li mi to tako često govorimo da je to prvo što zapamte? :) Nekako mi se čini da kod nas sve što imamo su problemi.
Kad mi se počelo jako spavati - morala sam način naći da se probudim. Tako sam počela zujati po sobi i tražiti zanimljivosti. Pogled mi padne na kolegu. Isti Aaron Paul u ulozi Jesse-ja Pinkmana (je li se ovako deklinira ime?) iz serije Breaking Bad. Na kraju sam samo čekala da poludi i kaže: This is boring, bitch!!
Na ručak sam otišla s kolegicom iz BiH I malo predahnula od njemačkog i tema poreza, osnivanja firme i ostalih stvari koje nisam čula, jer sam spavala na satu. Zapravo, ono o čemu danas želim pisati nije ni škola, ni ljudi, već mjesto gdje smo jeli.
Na početku sam mislila da se radi o dućanu, jer tako izgleda izvana. Unutra je stvarno dućan, ali u nastavku je i mala kantina (nešto slično kao u malim studentskim kantinama). Restoran vodi grčka obitelj. I što je sad tu posebno, pitaju se nestrpljivi. Kad sam naručila, napuni mi pijat (i to pošteno) i kaže „Na blagajni samo recite 7,60.“ Ne samo da platiš nakon što pojedeš, nego ti toliko vjeruju da nećeš izaći a da nisi platio, kao niti da ćeš reći manju cijenu nego što jest. U današnje vrijeme, mogu samo reći: Naklon. Uzela sam piće (ni to nisam trebala odmah platiti), pojela, popila, vratila limenku (automatski se oduzima kaucija tako da ne moraš baciti u prvi koš ili stavljati u torbu za vraćanje ambalaže) i uredno platila sve. Je li to mentalitet ili loše organizirano poslovanje ili nešto treće – ne znam, što vi mislite?
Kad već ne mogu dobiti posao kao socijalna radnica, mogla bih raditi kod njih. Tako su super da bi se vjerojatno sažalili nada mnom i dali mi neki poslić. Znajući sebe, već sutradan bi im donijela prijedlog za novi sustav naručivanja i naplaćivanja. Što je sigurno je sigurno.
Post je objavljen 25.05.2018. u 18:25 sati.