Agrokor je tvorevina koja ruši logiku (poslovanja) od osnutka.
Osnovati tvrtku koja se uz proizvodnu bavi i uslužnom, naročito trgovačkom djelatnošću, nije novina.
Novina je ustrajavati na domaćim (hrvatskim) proizvodima (iako je Gavrilović diskriminiran, prioritet su imale no name K marke (lošijih hrvatskih proizvodnih tvrtki)) namećući privatnu tvrtku u (fiktivnom) vlasništvu jednog vlasnika (gazde Todorića).
Novina novina je svrgnuti gazdu Todorića (abnormalan dug u dvostrukoj vrijednosti temeljnog kapitala), uz pogodovanja i uplitanja države.
Zapravo, razrješenje hrvatske krize (ako je kriza Agrokora istinska kriza)(Agrokor je državna firma koja je fiktivnim vlasništvom prikrivala pravu namjenu (vojno-strateške) tvrtke (koja je kršila nametnuti embargo Rusiji)(iako joj to nije bila osnovna namjena) se sastojalo u bankrotu Agrokora i udruživanja hrvatskih vjerovnika (Kraš, Franck, šećerane, ...), te osnivanje trgovačkog lanca u vlasništvu hrvatskih proizvođača koji bi (umjesto gazde iz Kulmerovih dvora) sjedili u upravnom odboru takve tvrtke.
(Razvlastiti Todorića i nametnuti novu upravu (nakon državne prisilne uprave) nije riješilo nego stvorilo novu krizu. Koja će tek nastupiti (kada se vjerovnici oporave od krize koju je prouzročio Agrokor).)
Pljenković (i u*rana svita oko njega) nemaju načina zadržati vlast. Ne samo zbog navedenog razloga.
Ustrajavati na izvanrednom zakonu (presedan), nazvanom Lex Agrokor, zbog zaštite strateških interesa države, a istovremeno tvrditi kako provedba zakona koji su preuzeli podizvođači, nije kontrolirana (čime su ugroženi ciljevi zakona) diletantski je i razlog za žurni opoziv ove vlade na čelu s pljenkovićem.
Logika apsurda.
(posvećeno vrlom stvaratelju Vojniku Graničaru)