Mi smo krenuli od problema graničnih pitanja znanosti kao metafizičkih pitanja. Granični problem fizike, pitanja prostora, vremena, materije, kretanja, fizikalnih zakona ... u biti su metafizički problem. To znači, da su oni u posjedu filozofije ali filozofija nije samo na njih svodiva.
Schopenhauer je mjesto filozofije vidio tamo gdje prirodne znanosti, gdje znanosti uopće zastaju pred stvarima i ne mogu dalje, zato što dalje od te točke ne ide ne samo njihovo učenje i tumačenje već čak niti principi njihovog tumačenja, načela razloga.
Tu onda filozofija preuzima stvari i razmatra ih na svoj način na način koji je sasvim drugačiji od onog koji primjenjuje znanost:
‘’Filozofiji je svojstveno, da ništa ne predstavlja kao poznato, već joj je sve u istoj mjeri strano i za nju problem, ne samo odnosi pojava već i same pojave pa čak i načelo razloga, dok se druge znanosti zadovoljavju time da sve svedu na to načelo, jer kao što smo rekli upravo ono što znanosti pretpostavljaju, što stavljaju u fundament svojih objašnjenja i postavljau kao svoju granicu, jest pravi problem filozofije koje prema tome tamo počinje gdje znanosti prestaju.‘’