Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/paterluka

Marketing

DUH SVETI

Image and video hosting by TinyPic
Hebr. ruah (imenica ženskog roda!) = grč. pneuma = lat. spiritus
Duh Sveti je osoba (protiv modalizma i macedonijanizma)(Izlazi od Oca i Sina (“Filioque”)
Otac - stvoritelj; Sin - otkupitelj; Duh - posvetitelj.
Petar Lombardski poistovjećuje milost sa Duhom Svetim.
Duh je u nama: pomazanje, pečat, predujam, tješitelj, zagovornik, nutarnji zov, sloboda, sinovstvo, život, mir, svetost, jedinstvo.
On vodi anonimne kršćane.
Duh Sveti = Slatki gost duše
Otac se objavljuje ljudima i privlači ih sebi s dvije ruke: Riječju i Duhom.
Duh nas poučava i podsjeća svemu što je Isus govorio. (Iv 14, 26)
Sin se utjelovio u povijesti, a Duh povijest otvara eshatologiji. Po Duhu Kristov događaj postaje trajan.
Susret ljubavi između Boga i čovjeka se zbiva djelovanjem Duha Svetog na hipostatski način u Isusu, da bi se taj susret u nama zbio na mističan način.
Gdje je Crkva, tamo je i Duh Božji; a gdje je Duh Božji, tamo je i crkva i svakovrsna milost.” (Sv. Irenej, Adv. Haer. III, 24, 1)
Duh puše gdje se daje život zbog ljubavi, gdje se iskusuje utjeha u žalosti, zaštita u progonstvu, praštanje u mržnji i odbačenosti.
Samo ako smo jedno s Bogom, možemo biti i međusobno jedno.
Ako je Krist slika Očeva, onda je Crkva slika Duha Svetoga.
Duh Sveti je sila koja osobu rastvara i utapa u novi subjekt što ga zovemo Tijelo Kristovo ili Crkva. (Ovaj princip sjedinjenja je kršćanska alternativa utapanju u neosobnu nirvanu.)
Duh Sveti je vatra: tko ne dopusti da se vatrom oprži, bolje mu je da se ne približava. (“Tko je blizu mene, blizu je vatre.”
Kršćanin, kao i apostoli na Duhove, dobiva “svog Duha”. (“I s Duhom tvojim!”)
Oganj pali i preoblikuje. Vjera je ognjeni jezik koji nas pali i rastapa da nas s drugima spoji da bi se tako ostvarila riječ: ja, ali ipak ne više ja.
Tamo gdje se događa prisutnost Kristova, to se događa po Duhu.
Duh Sveti pomaže da nešto bude trajno.
Budući da smo svi mi primili istoga i jedincatoga duha, tj. Duha Svetoga, svi smo, ‘pomiješani’ jedni s drugima i s Bogom. (Ćiril Aleksandrijski, Kom. Iv. ev., XII, 11)
Duh je stoga načelo zajedništva, jer Agape po svojoj naravi, ujedinjuje: “ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan.”
“Kao što je Duh posvetio Kristovo čovještvo, tako nastavlja posvećivati njegovo Mistično tijelo, tj. Crkvu.” (Ćiril Aleksandrijski, Kom. Iv. ev., XI, 11)
Stari monasi su govorili da je kršćanin pneumatofor - Duhonostitelj.
“Kao što tijela koja su prozirna i čista u susretu sa zrakom svjetlosti, i sama postaju veoma svijetla i iz sebe zrače novu svjetlost, tako i duše koje u sebi imaju Duha i koje su obasjane Duhom postaju svete i odražavaju milost na druge.” (sv. Bazilije, Duh Sveti IX, 23)
“Apostoli nisu sišli s brda kao Mojsije, noseći u svojim rukama ploče od kamena; izašli su iz dvorane Posljednje večere, noseći Duha Svetoga u svojemu srcu ... pošli su propovijedati po čitavomu svijetu kao da su oni sami živući zakon.” (I. Zlatousti, Homilija o Matejevu ev., I)
“Nitko ne može reći ‘Isus je Gospodin’ osim u Duhu Svetom” (1 Kor 12,3)

Post je objavljen 20.05.2018. u 08:31 sati.