Marketing
Ljepota dolazi iz srca...
Čovjek promatra svjetlucavu pučinu beskraja. Iz maglovitog oblaka njegova sna izlazi djevojčica i pita:
Odakle dolazi voda?
Iz zemlje.
Djevojčica nestaje na obzoru sna, a on šapuće u vjetar.
Bila je divna onu večer. U ljubavnoj igri pala je njena haljina. Kada se noć spustila zavolio sam je rukama i molio. Ne govori mi o varljivim nadama, draga, nade prolaze kao udar vjetra što urla u krošnjama prastarih breza i mnogo se lišća po meni prosipa. Ležali smo zajedno do svitanja.
Znam da si tužan kada si bez mene, ali reci zašto sada plačeš?
Kada nismo zajedno plačem od želje za tobom, kada sam kraj tebe tugujem zbog budućeg rastanka.
Pomilovala je, smješeći se, moje oči, obukla haljinu i otišla.
Čovjek promatra kako sunce tone u more. Na njegov ispružen dlan sleti bjela golubica i oduguta vječno pitanje.
Odakle dolazi ljepota?
U meni žive sva uzbuđenja prvih pripadanja, šaputao je,
tiha vatra skrivena u udaljenim uglovima sjećanja.
Prošlost na granici sna i jave,
okus izmješanjih previranja duše,
mirisi sreće.
Golubica ga promatra očima boje meda i on ugleda suzu, kristalno jasnu kaplicu sreće u kojoj se zrcalio njegov lik.
Željeli smo razbiti ljubav u komadiće, željeli smo biti jaki, neosjetljivi, površni.
Borili smo se protiv suza, protiv nježnosti, protiv snova.
Ispirali smo dodire, tragove poljubaca, gorčinu i bol.
Željeli smo ljubav rastrgati na komadiće,
a nismo osjetili da pri tome uništvamao sebe.
Borili smo se protiv suza, protiv nježnosti, protiv snova.
Ispirali smo dodire, tragove poljubaca, gorčinu i bol.
Željeli smo ljubav rastrgati na komadiće,
a nismo osjetili da pri tome uništvamao sebe.
Suza skliznu na njegov dlan.
Danas na rubu mladosti,
na krhotinama još neostvarenih želja,
darujmo životu još jednu šansu.
Sunce obasjava dvorište naše ljubavi,
u predvečerje
na zalazu.
Obasjava dva okna
iza kojih se skrila sreća
a zrak je još uvijek pun
naših još nedosanjanih snova.
u predvečerje
na zalazu.
Obasjava dva okna
iza kojih se skrila sreća
a zrak je još uvijek pun
naših još nedosanjanih snova.
Zagrli me.
Volimo se bez prošlosti,
bez budućnosti,
volimo se u trenutku za trenutak.
Čovjek promatra kako sunce tone u more.
Odakle dolazi ljepota?
Bijela golubica odlijeće u zavjetrinu sna, pored njega stoji žena i šapuće...
Ljepota dolazi iz srca!
Dijana Jelčić- Starčević, Zagreb, 1987.
prva fotka... Jasna Marcelić
Post je objavljen 18.05.2018. u 08:18 sati.