Zašto se gazi preko istine?
Trenutak istine kao doživljaj stvarnog i realnog, neponovljiv je.
Ono što bi ovisnik nastavio misliti, samo bi bio uvod u novu patnju za sve
pogreške i primitivizam, a nije tako moralo biti.
Suočiti se sa istinom svakome trenutačno pomaže, međutim što poslije?
Za istinu trebaš biti spreman i čist, jer je velika nepoznanica što će se pojaviti
ispod crnog plašta.
Osobno svatko treba raditi na ublažavanju subjektivnosti, tako da "JA"
izblijedi i sve pređe u okvir biološkog razlikovanja i znanja.
Naveo bih primjer čime se istina može usporediti; a to je da od sutra svi budemo
goli od odjeće.
Ni jedna riječ ne služi da bi se njome moglo opisati grijeh i samo po patnji nešto o
tome možeš zaključiti.
Post je objavljen 17.05.2018. u 19:10 sati.