Sjećam se kada sam još išao u školu, s brzim vlakom iz Zagreba do Kutine došao bih za manje od 50 minuta. Brzi vlak stajao je u Dugom selu, Ivanić Gradu i sljedeća postaja bila bi moja Kutina. Dozvoljena brzina bila je 130 km/h, uz nekoliko dijelova pruge gdje je bilo ograničenih brzina. Brzi vlak je obavezno prolazio kroz glavni prolazni kolosijek, jako rijetko bi išao u skretanje. Također, jako se je pazilo da vlak ne stoji na ulaznim signalima. Bio je to sasvim drugačiji doživljaj nego danas. A kako izgleda vožnja brzim vlakom danas? Pokušati ću to opisati. Pri tome neću opisivati kakvo je stanje vagona, više ću se posvetiti samoj vožnji i brzinama.
Uzeti ću za primjer vlak 745. On polazi u 15.20 iz Zagreba. Vlak kreće i dok ne izađe iz kolodvora vozi 30 km/h, zbog ograničenja preko skretnica ZGK. Budući je Zagreb GK veliki i dugački kolodvor, ovo traje, nikako izaći iz kolodvora. Konačno napustili smo kolodvor i vlak podiže brzinu na 80 km/h do kolodvora Borongaj a onda se brzina penje na 140 km/h, na novo obnovljenoj dionici te konačno dobiješ dojam da se voziš brzim vlakom. Ali ne zadugo, jer približavamo se kolodvoru Sesvete pa moramo smanjiti na 60 km/h kroz kolodvor jer kad se radio remont kolodvorski kolosijek nije diran, samo se pruga renovirala. U stvari na 50 km/h jer je u međuvremnu uvedena neka nova lagana vožnja. Prolazimo kolodvor Sesvete u laganoj turističkoj vožnji i razgledavanju i po izlazu iz kolodvora vlak podiže brzinu opet na 140 i taman kad se ponadaš da će ova brzina ostati, opet vlak smanjuje brzinu na 100 km/h jer je ograničenje brzine kroz stajalište Sesvetski Kraljevec iz sigurnosnih razloga, kao da će biti neke velike razlike ako vlak nekog pokupi sa 100 km/h ili 140 km/h. Prolazimo Sesvetski Kraljevec, brzina se diže sa 100 na 140 km/h i taman kad se je brzina podigla već počinje kočenje jer je tu kolodvor Dugo Selo, a tu je opet često slučaj da moramo stati na signalu. Ako i ne stanemo na signalu kroz kolodvor D. Selo brzina je 55 km/h, također zbog toga što se kolodvorski kolosijeci nisu renovirali nego su ostali stari i loši. Lijepo lagano klizimo u kolodvor Dugo Selo. Po ulasku /izlasku putnika izlazimo opet lagano iz D. Sela brzinom od 40 km/h jer izlazimo kroz skretanje i onda ulazimo u WARP brzinu (tko je gledao SF filmove zna o čemu se radi), od čitavih nevjerojatnih 60 km/h koja traje skroz do Moslavačke Gračenice, kada se podiže na 80 km/h do kol. Novska.
U WARP brzini vrijeme kao da je stalo. Vlak je tih, krajolik gmizi iza nas. Putnici se čude, ponekad komentiraju, kažu nešto se sigurno pokvarilo kad ovako sporo vozi. Kažu sigurno je neki mlad strojovođa tek položio pa sporo vozi, uči se kažu, neka ga, samo polako, kažu gotovo samilosno. Samo da mi sretno stignemo kući. Ja šutim, što ću reći.
I tako gmizimo mi, kad već neki zastoj. Stajemo ispred ulaznog signala kol. Prečec, čekamo da uđe putnički u kolodvor a onda ćemo mi. Križanje s vlakom 2016, koji dolazi prvi i on se obavezno prima na kolosijek bliže zgradi (sukladno propisima), a brzi kroz skretanje, iako je 2016 motorna garnitura sa automatskim zatvaranjem vrata pa nema nikakve opasnosti, i u Prečecu nema manipulacije s putnicima, ali ovako je lakše a i po propisima. Izlazimo lagano iz Prečeca i nastavljamo vrtoglavom brzinom prema Ivanić gradu. Tu je pruga u po meni u najgorem stanju na ovoj dionici. Ima nekoliko krivina, pa vlak u njima jako škripi, ronda, zvoni, struže čelik u čelik. Podsjeća me na one zvukove kad je Titanik tonuo u filmu. Po ulasku/izlasku putnika napuštamo Ivanić Grad i nastavljamo prema Kutini i dalje monotonom WARP brzinom od 60 km/h. Prošavši most na Česmi zaustavljamo se na predsignalu kolodvora Ludina, jer je u Ludini križanje s vlakom 2018 a on još nije stigao u kolodvor. Predsignal redovito svjetli žuto, jer je ulazni signal na ''stoj'', ali kako je na predsignalu kol. Ludina već neko vrijeme pregorena sijalica od žutog svjetla, predsignal pokazuje crveno, jer je to signalni pojam koji je sigurniji, prema pravilniku. Kad je vlak 2018 ušao u kol. Ludina , postavljen je put vožnje kroz kolodvor Ludina, naravno kroz skretanje, a vlak 2018 je također motorna garnitura, dakle ista situacija kao i u Prečecu. Predsignal pokazuje zeleno trepčuće i mi lagano krećemo. Prolazimo kroz kol. Ludina opet lagano sa 40 km/h, jer idemo kroz skretanje. I tako nastavljamo put prema Kutini. Imamo još dvije prepreke do Kutine, to su kol. Popovača i M. Gračenica, ali nema nikakvih križanja predviđenih voznim redom u tim kolodvorima. Ali varam se, jer uvijek u to vrijeme stvore se neki teretni vlakovi koje se baš mora progurati tako da je nerijetko slučaj da brzi stoji na ulaznom signalu čekajući da teretni uđe u kolodvor. I nakon svih tih zapreka prolazimo i kolodvor M. Gračenica, brzina se diže na 80 km/h približavamo se kol. Kutina, radujem se što konačno stižemo, spakirao sam se i otišao do vrata zajedno s drugima ali … vlak koči i stajemo na ulaznom signalu. Čekamo da uđe 414 s druge strane, ili možda neki drugi vlak ako 414 kasni, ili zbog nekog trećeg razloga.
I tako, vlak konačno uđe u kolodvor, svi smo sretni. Iskačemo iz vlaka na tucanik, jer su peroni na 3 kolosijeku prekratki pa dio vlaka obavezno stane van perona ali nema veze, ništa ne može umanjiti našu radost nakon sat i pol vožnje pri kojoj smo prešli čitavih 79 km, po važećoj tarifi (Tarifa 102 -Tarifne udaljenosti).
Post je objavljen 17.05.2018. u 07:44 sati.