Marketing
ZOVI ME, MORE!
Zovi me, more,
neka sam tvoja pjena,
val koji iznenadi dušu
i njegova usamljena stijena.
Neka sam galeb plavetnilom tvojim zagrljena
prateći oblak i barku,
parajuć' mrežu umornom ribaru tvom.
Zovi me, more,
ljubav da izronim staru
na pješčanoj plaži
kao kad slušam sjećanja šapat
i suzu što kapnu na njegovu gitaru.
Vrati mi, more,
sve ono što ljutnjom Posjedon prati,
čekanja beskonačna,
molitvu i nadu...
vrati mi, more, vrati.
Zovi me bez one lažne tišine,
dok brod nepoznatim putem plovi
u sutrašnji život bez bijesa,
a punog stare miline,
podari mi oluju što daje ljubavi čar,
molitva moja nek šuti
čekajuć' posljednji dar.
Zovi me, more...
Franka Fani Kohn, Dubrovnik
(za zbornik Petar Kanavelić, Korčula)
Post je objavljen 15.05.2018. u 09:43 sati.