Ja kroz beton ne mogu vidjeti.
Ja kroz beton ne mogu sanjati.
Moje misli ne mogu ga obojiti.
Za mene, beton je bezrazložan.
Niska bisera koja nam je u ranim danima stavljena oko vrata te nam služi kao uteg za bolove.
Ja kroz beton ne mogu vidjeti.
Samo bol svoju, odbijenu od njega mogu osjetiti.
Naprotiv, zeleno drveće
Voli, ljubi, grli.
Zeleno drveće sanja.
Ima boju.
S razlogom je tu.
Da bismo ga mi shvatili, prihvatili ili odbacili i odrezali.
Drveće se miješa u naše postojanje. Drveće se miješa s nama i često ne znamo razdvojiti
granice naše opstojnosti od njegove. Što je dobro.
Granica postoji samo ukoliko spaja.
Inače, ako razdvaja, to nije granica.
To je beton.
Post je objavljen 15.05.2018. u 08:52 sati.