Subjektivan prikaz objektivnog očaja zbog nedostatka vode
Zvizdan. Podne.
Stojim pred jedinom otočkom trgovinom, u jedinom otočkom mjestu. Iza mene nekoliko prašnjavih kilometara od kojih mi noge još uvijek čudno klecaju. Gladan i žedan. U očima onaj očaj. Ispred mene, na drvenom banku kraj ulaza u trgovinu, sjede dva lokalna muškarca te piju pivo. Tako očito. U grlu mi prašina koju ni prve riječi ne mogu izbaciti iz usta.
-Radi li? – pitam pokazujući na kvaku trgovine.
- Misliš dućan? – odgovara jedan od te dvojice s onom nonšalantnošću čovjeka koji sjedi i pije pivo u hladu. Ne mogu mu glasom više ni potvrditi jer riječi ne izlaze. U grlu Sahara. Mislim da bih se uskoro mogao srušiti u nesvijest. Onako lagano. Ne znam što još čekam. Možda odgovor istog muškarca.
- Ne radi. Prošlo je podne.- kaže mi ovaj i postavi bocu hladnog piva u poziciju za čučanje. Čujem ono klokotanje niz grlo. Ne moje. Njegovo.
- A ima li igdje što za popit? Ostali smo bez vode.- kaže iza mene moj ortak u ovom luđaštvu, čovjek koji je cijeli otok prohodao skupa sa mnom. Nisam se osvrnuo put njega, bilo mi je dovoljno da znam da u ruci drži bocu u kojoj više nema vode. Iz koje smo zadnji put pili, vjerojatno negdje tamo na početku puta. Time je njegovo pitanje dobilo na težini.
- Dućan je zatvorio-ponovi muškarac s banka.
Sada sam dobio dojam da ovo sve više sliči na pripremu za nešto više od običnog razgovora pred zatvorenom trgovinom. Možda netko nekome učini nažao zbog nedostatka vode. Ne znam. Osvrnuo sam se uokolo sebe. Mali hlad pod kojim stojimo i svuda zvizdan oko nas. U daljini dole bliže moru, nekoliko razbacanih kuća i malo pristanište.
Vratim pogled na ovu dvojicu. U prednosti smo. Oni ne trebaju ništa pa ni nemaju želju, dok smo mi puni želja. Klasična western scena. To nam i daje prednost.
-A di vi po ovom zvizdanu? – javi se drugi muškarac.
-A eto,- uspio sam nekako nesuvislo odgovoriti ne skidajući pogleda s njihovih hladnih boca piva.
-Nego, imate doli u selu kafić, - prvi muškarac reče.
Nisam potegao pištolj.
Ne do tada.
A tada je već bilo kasno.
Dvoboj na zvizdanu je izgubio draž.
Ponuđena je ruka izmirenja i više nije bilo potrebe za sasvim malim ubojstvom na Premudi.
Post je objavljen 14.05.2018. u 09:31 sati.