Našla sam se u jednom vrtlogu misli i nekom stanju koje nisam mogla riječima opisati. Oduvijek sam komplikator. Najjednostavnija stvar bi postala najveća komplikacija.
Dogodila se hrpa ružnih stvari koje su me ostavile da se zapitam što učiniti da se maknem od svega. Jedna odluka vodila je ka drugoj i nisam ni u jednu bila sigurna. Sve su u jednom trenu bile prave, u drugom su me bacale u razmišljanje „ali, što ako..“.
ALI. To prokleto „ali“ je uništilo puno dobrih ideja, uništilo je puno dobrih ljudi, spriječilo je mnogo predivnih stvari da se dogode. Meni. Tebi. Svima.
Tri slova. Samo tri slova su uništila puno prijateljstava, ljubavi, smijeha, događaja.. Ali.
Onaj vrtlog misli nakon „ali“, tada, više nije bio moj. Kao da je u meni krenula živjeti neka druga osoba. Nije mi dala da se pomaknem s mjesta. Stalno se vrtilo ali ali ali ali ali...
Izgubila sam se u ta tri slova.
Onda..
Bilo mi je dosta! Dosta nesigurnosti. Straha. Lavine misli koje nisu imale kontrolu. Odlučila sam! Maknula sam „ali“. Uzela sam stvar u svoje ruke i krenula popravljati ono pokvareno. Razbijeno bacila i podvukla crtu. Bilo je dosta!
Prva odluka. Tu je.
Druga, tu je.
Treća.
Četvrta...
Nakon te svake odluke nisam razmišljala što će biti. Kako mora, mora. Ako pogriješim, naći ću rješenje.
U meni se stvorilo toliko hrabrosti. Toliko pozitivne energije. Kada odluka i nije bila najpametnija, ja sam se počela smijati i odmahnula rukom. Pa vau, ljudski je griješiti. Zar ne?
Sada kada je ona prva odluka već postala davna prošlost, druga, treća, četvrta, peta.. Nisu sve bile dobre. Naprotiv, bila je i hrpa krivih. No, nisam dopustila da i ta kriva unese onog vražićka od tri slova.
Onaj komplikator koji sam bila prije, postao je poprilično jednostavan. Sada si mislim samo to kakva sam ja to budala bila. Baš budala. No, da nije toga bilo, ne bih ništa naučila. Lekcija itekako naučena.
Možda nećeš shvatiti, ali tim trima slovima sam i zahvalna, na neki čudan način. Ono je učinilo mene jačom. Ono je meni pomoglo da shvatim kakva sam ja to, gdje ja to idem i što ja to želim. Glupo možda da samo tri slova čovjeka pomijene. No, toeto.
Za kraj, ne budi budala kao ja. Nemoj se bojati donijeti odluku bez ona tri slova. Nije tako strašno.