Ovaj smo tjedan dali uspavati psa.
Petnaest godina, buket uspomena.
Svekrva je odlučila
I sad danima ne izlazi i plače.
Veza sa sinom kojeg nema više, kaže.
Boljelo ga je, kažem,
misleć na obojicu.
Tješim nas nemušto
Preko vlastite snage.
****
A onda se kasno vraćam kući.
Noć je ljetna.
Miriši na pokošenu travu
i ljubav neku gustu.
Lebdim od umora,
uspavljujem se da ne boli.
***
Prema meni vozi se
Djevojka u invalidskim kolicima.
Šeće zapravo. I smješka se.
Ne meni.
Uzvratim joj osmijeh.
Nemam pravo biti umorna.
**
Noć je ljetna.
Treperi miris pokošene trave.
Više ih ne boli.
*
Post je objavljen 11.05.2018. u 18:41 sati.