Jedna poslovica kaže " Ne može se pomoći svima, kaže škrtac, i ne pomže nikome" . No vremena u kojima živimo globalno su nesklona ljudima. Ljudi pate, prognani su iz svojih domova zbog vojnih sukoba i ratova. Treba pomagati, koliko je to u moći pojedinca.Kome? To je vlastita odluka.UNICEF (United Nations International Children’s Emergency Fund) je međunarodni fond za djecu. Skrbi o kvaliteti života djece i omladine širom svijeta. Financira se ti dobrovoljnim prilozima vlada i fondacija, te tvrtki i građana.
Progoni, rat, nacionalna netrpeljivost i mržnja, ekonomska kriza diljem svijeta zahtijeva ljudsku humanost Milijuni ljudi u svijetu su bez hrane, bez dovoljno hrane i bez pitke vode. U ovoj prigodi UNICEF podsjeća na potrebe djece naroda Rohindža.
Objavljujem prospektni materijal te UPLATNICU sa brojem IBAN, MODELOM i ŠIFROM NAMJENE na koju je moguće uplatiti novac za djecu Rohindža.
Dobrota humanitarnog davanja je jedan veliki kotač koji pokreče ljude tankočutnih osjetila svijeti. A od tog tankočutnog osjeta
jedan dio globalnog svijeta živi. Čovjek mora misliti i na druge, a ne samo na sebe.
TKO JE NAROD ROHINDŽA?
Od nezavisnosti Burme iz 1948., koja je 1989. promijenila ime u Mjanmar, sve vlade su sustavno negirale postojanje naroda Rohindža, ne uvrstivši ih u 135 do sada priznatih etničkih grupa u ovoj zemlji. Stoga Rohindže zapravo nemaju priznatu svoju povijest, porijeklo niti uopće postoje kao građani Mjanmara od prvog dana njegove nezavisnosti. Problemi s kojima se suočavaju Rohindže nastaje 1982. godine, kada vlasti tadašnje Burme donose Građanski zakon, odnosno zakon o državljanstvu prema kojem taj narod nije službeno priznat, a u njihovim izvodima iz matične knjige rođenih ne može stajati mjesto rođenja te oni ne mogu dobiti državljanstvo Mjanmara. Da bi prijavili rođenje ili smrt člana obitelji, Rohindže plaćaju posebne taksekoje su visoke pa mnogi odlaze u susjedni Bangladeš, u kojem također nisu dobrodošli.
Rohindže su marginalizirana zajednica u Mjanmaru koja nema pravo na državljanstvo ni pravo glasa. Od države moraju tražiti dozvolu za brak, a obitelji ne smiju imati više od dvoje djece. Rohindže se od većinskih budista, osim po sufijskoj varijaciji islama, razlikuju rasnom pripadnošću. Tamnije su kože od ostatka stanovništva. U pokrajini Rakine njih milijun čini trećinu stanovništva, a njihovo postojanje u Mjanmaru objašnjava se dolaskom tisuća muslimana u tadašnje Arakansko kraljevstvo u 15. stoljeću, no neki su se doselili u 19. i ranom 20. stoljeću, dok je Rakine još uvijek bio pod kolonijalnom vlašću Britanske Indije.
Uvjeti u kojima žive po provizornim izbjegličkim logorima opisuju se kao strašni, a Human Rights Watch tvrdi da se prema njima okrutno ponašaju, ograničavajući im humanitarnu pomoć ne bi li ih odvratili od bijega iz Mjanmara. ( Izvor: dio teksta Tko su Rohindže, narod koji nigdje nije dobrodošao, autorica Vanja Majetić, tportal.hr 19.9.2017.)