how to delete old whatsapp account
delete account permanently
how do i deactivate
/>how do you delete
how to delete your
how to delete linkedin
HHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHH
"BANJEVCI SA SVOJOM CRKVOM I SVETCIMA"
(KRATAK OSVRT)
Život je pun dilema.
Poznata nam je Hamletova životna dilema: "Biti ili ne biti-pitanje je sad..."
A to znači:predati se sudbini ili se latiti oružja? Boriti se?
Slično je i s piscima koji svoju dilemu iskazuju ovako: "Pisati ili ne pisati-pitanje je vječno."
Kakvog smisla ima pisati poeziju, romane, drame...u vremenu kaljužnomu, vremenu nerada, prijevara i sl.? Ima li uopće smisla pisati o povijesti kad je (povijest) i vlastiti sinovi i kćeri i ne znaju i ne štuju?
A ja odgovaram:
Treba pisati, pisati, pisati...O svim temama. O povijestnim posebice!
Jer našu hrvatsku povijest još i danas pišu hrvatski neprijatelji, nudeći laži o našoj slavnoj
prošlosti, natopljenoj znojem i krvlju u obranama, nikada u napadima i otimačinama!!!
Kad tako razmišljam, još mi je draže i značajnije ovo povijestno djelo našega vrijednoga
sumještanina Rajka Savića.
Kad bi svaki intelektualac, ili, makar, nekolicina, posvetio knjigu svom rodnom mjestu, svom zavičaju, cvjetali bi nam bajami cijelu godinu, zavladalo bi sebedarje, plemenitost i ljubav, a nepodnošljivosti bi nestalo!
Rajka kao učitelja i liječnika (a jedno i drugo zanimanje i poziv uključuju altruizam, što će reći požrtvovnost i razumijevanje) zanima čovjek svoga zavičaja i potpuna okrenutost tom čovjeku kojemu treba potpora, ljubav, čestitka i pomoć, Rajka zanima veličanstvo čovjeka, Rajko je zaokupljen djelom tog čovjeka, plemenitošću djelatnoga leta kroz mračnine, opasnosti i pogibelji, nadasve, trag vječnosti djela (nikako i nikada nedjela) na tlima koja zasipavaju vjetrovi, odnose
kišetine i opačine, na tlima na kojima trajno živi hrvatska marljivost i hrvatsko neuništivo stvaralaštvo.
U šire područje stankovačkoga zavičaja (posebice banjevačkoga) učitelj i povjesničar Savić povezao je i na najvišu razinu veličanstvene vrijednosti uzdignuo sirovi i isklesani kamen, ploću ili komadićke, crkve, kule...Ali nikako mimo i bez čovjeka-stvaratelja u radostnomu i nepomućenu zavičaju.
Pred sobom imamo knjigu "Banjevci sa svojom crkvom i svetcima", naoko hladnoga naslova, uobičajenog naslova, ali kad uđemo u tkivo građe povijestne, osjetimo bilo Rajkove hrvatske topline, zanosa i ponosa.
Naš zadatak nije detaljno analizirati ovu zanosnu i bogatu knjigu. I sami ćete zaključiti da je to nemoguće u ovih desetak minuta. Trebalo bi nekoliko školskih sati za taj zanimljiv posao, dakle,
namjera nas predstavljača je preporučiti vam knjigu čitati pažljivo kao drago i koristno štivo da biste osjetili svetu zanosnost Rajkova srca u približavanju svom hrvatskom puku hrvatskih Banjevaca, tkivo zemlje i kamena, život u tom i na tom tkivu u prošlosti, do današnjih dana, nimalo lakših od onih što su ih imali predhodni naraštaji.
Čitati i pamtiti sve razine povijestnih naslaga, upisanih u kamen koji nam poput kamenih listova knjiga nude sladke trenutke susreta Hrvata, njihovih dlanova, njihova znoja i vizija u nezaboravu.
Sve što naš uglrdnik-pisac, naš Rajko Savić napisa, na ponos je i čast vašu, vrijednih Banjevčanka i Banjevčana, ali i na obvezu čuvati ovo nam sveto tlo i pisati, istraživati, nadopunjavati Rajkovo djelo, koje je sa svojim vrijednostima povijestni katekizam i himna
hrvatskoj vjeri i opstojnosti, hrvatskomu stvaralačkom poletu, hrvatskoj nrizbrisivosti.
Nigdje ne ćemo naći toliko povijestnih činjenica o banjevačkom zavičaju na jednom mjestu, u jednoj knjizi.
Velike je napore uložio autor da bi razasute pojedinosti sklopio u jednu harmoniju, skladnost.
To treba isticati i cijeniti. Nisam, ističem, to tek tako rekao. Da je ovo djelo povijestni katekizam. To je zbilja!
Dakle, katekizam, početnica ili hrvatska slovarica
Ova knjiga je i izvor i inspiracija novim piscima. To je ta obveza: nastaviti gdje je Rajko stao!
Ovih trenutaka Banjevci su metropola-središte povijestno-kulturnoga uzdizanja vrijednosti prošlosti
Banjevci-metropola u kojoj marljivi i neumorni ratari i nadahnuti intelektualci čuvaju, njeguju i uzdižu zavičajnu baštinu. Nije to "rasuta bašćina" Petra Zoranića (iz romana "Planine"), to je uljuđena banjevačka baština, njiva do njive, vrt do vrta, knjiga do knjige...u njedrima stankovačkoravnokotarskoga ozračja. Banjevci-metropola rada i stvaranja!
Rajkovo ovo skladno djelo velik je i značajan pleter, hrvatski pleter tom sveukupnom monumentu.
Nije slučajno što Rajko ističe, tiska, objavljuje na prvoj stranici zanosnu domoljubnu pjesmu "Od stoljeća sedmog" (Ive Cvitića), što u povijestnu građu utkiva pjesme "Ikavio, naša diko! (Vlatka Pavletića), "Hrvatsku molitvu" (Mate Marčinka) te pjesmu istoga autora "Zbogom, Bosno-misionar Nikola Tavelić napušta Bosnu" te na kraju odlomak pjesme "Hrvatska" (Drage Ivaniševića). Nije slučajno ni to što imamo dojam kako poletni pisac Savić promatra ovaj dio Ravnih kotara (kolijevke hrvatske državnosti) i s desne, i s lijeve strane, i odozdo, i odozgo, a što je posebice blisko i intimno, i iz samoga sebe, iz svoje umne i duhovne dubine, iz krvi, iznoseći svoju i našu uzčuvanu Domovinu Hrvatsku, svoj dragi zavičaj i ljude štovane i nadarene koji udariše temelje ljepoti koju moramo ljubiti i nadograđivati.
To je Rajkovo domoljublje, nenametljivo i iskreno. Ono žari u ljubavi prema kamenu zavičaja, ugrađenog u temelje, zvonike crkava, u kule i kaštela, u suhozide, u štovanje čovjeka-poljodjelca i graditelja, u divljenju i najmanjem detalju u utrobi crkava, slikama, vitrajima ili, pak,kamenim ulomcima (mitrički reljefi, n.pr.), pronađenih u grrmilama kojima se nasipavala cesta Stankovci-Pirovac 1971. godine.
Tu se očituje i Savićevo hrvatsko čovjekoljublje, jer iza svakoga isklesaja ili pokreta kista...prepoznaje se čovjek-Hrvat, majstor, meštar, graditelj, kojem se Rajko, i mi, divimo i ugledamo se u njih, u slutnji novih inspiracija među mladim naraštajima, bila u njihovim rukama olovka, motika, glazbalo ili, pak, puška za obranu.
O knjizi se može govoriti povijestno-zemljopisno, književno-umjetnički, pedagoško-didaktički, popularno-znanstveno, jezično-pravopisno, idejno i slično.
No, o tome u nekom drugom susretu.
Budite ponosni na svoga sumještanina Rajka koji vas voli i poštuje i daruje i nudi vam čitanje, a to znači znanje o hrvatskim tragovima i kamenim pečatima neslomljive hrvatske obstojnosti. Ne hodajte bezosjećajno pored crkava
i drugih znamenitosti, poštujte korake svojih predaka, čuvajte svaki kamen i ploču-zapise koračaja pradjedova.
Ivan Vidović
I na kraju autor, osobno:
"...silno želim da svi mi, Banjevčani i naši potomci, budemo dostojni sljednici i nasljednici naših predaka, koji su nam, živeći 'kroz vrimena gruba i kroz ljute boje',ostavili i podarili bogatu baštinu. Svjesni i ponosni na to naše baštinstvo, imajmo obvezu da je i mi obogaćujemo svojim radom, znanjem i uljudbom."
Srdačno!-Vaš Rajko Savić
Zagreb-Banjevci, o Ivanjdanu 2017.
(46. str.)
Post je objavljen 10.05.2018. u 21:06 sati.