Marketing
O sumnji
Sunčana i prohladna jutra nižu se ovog tjedna postojano i bistro poput planinskog potoka. Paukove zlatne niti titraju na neprimjetnom gibanju zraka. Pijem kavu i odbijam svoje suradnike i njihove političke peripetije u vezi posla shvaćati ozbiljno. Smijem se bez glasa i vodim duhovite razgovore sama sa sobom, diveći se sposobnosti ljudskog djelovanja da zakomplicira postupke kako bi osigurao vjerodostojnost, dok je istodobno javna tajna da sami sebi pljuju u lice. Glumci u parodiji birokratskog licemjerja. Srećom, imam sporednu ulogu, nažalost, i sporedne uloge imaju tendenciju uprljati svojeg nosioca.
Pijem kavu i sumnjam, sumnjam u ozbiljnost života.
Andreas Urs Sommer u svojoj knjizi Umijeće sumnje, Nagovor na skeptičko mišljenje, u uvodu kaže:
Ova knjižica služi uvježbavanju sumnje jer i sumnja zahtjeva vježbu. Uvježbavanje sumnje započinje onim svakodnevnim te se širi dalje sve do ukidanja svih izvjesnosti. Sumnja prodire izvana prema unutra, kreće se od posebnog prema općem te se ponovno vraća posebnom.
........Ova knjiga ne želi biti ništa više od skromne zbirke primjenjivih slučajeva filozofskog sumnjanja,...
........Ova knjiga ne želi biti ništa više od skromne zbirke primjenjivih slučajeva filozofskog sumnjanja,...
Nikada neću biti skeptik, nije mi u naravi, previše sam lakovjerna. Svatko me može prvi put preveslati, i to ide na njihovu savjest. Međutim, drugi put to više nema veze sa tuđim zlom, već s mojom glupošću, pa stoga nastojim izbjeći taj drugi put. Malo vježbe skeptičkog razmišljanja neće biti na odmet.
U poglavlju Zabava, Urs Sommer razlaže:
Sve dok su ljudi zabavljeni, ne primjećuju ništa opasno. Zabava je savršeno prikladna kao povodac moći.
.....
Ipak češće bivam zabavljen, postajem primatelj zabave koju su drugi pripremili za mene. To znači da nestaje i refleksa koji je još prisutan kada se zabavljam, svejedno zabaljam li se s drugima ili sam. Ako me se još samo zabavlja, tada sam kao biće koje misli i osjeća postao igračka onih čija mi se zabava nudi.
... Izložen sam, dakle, utjecaju kojem vlastitom snagom ništa ne suprotstavljam. Nalazim se u stanju trpljenja.
.....
Ipak češće bivam zabavljen, postajem primatelj zabave koju su drugi pripremili za mene. To znači da nestaje i refleksa koji je još prisutan kada se zabavljam, svejedno zabaljam li se s drugima ili sam. Ako me se još samo zabavlja, tada sam kao biće koje misli i osjeća postao igračka onih čija mi se zabava nudi.
... Izložen sam, dakle, utjecaju kojem vlastitom snagom ništa ne suprotstavljam. Nalazim se u stanju trpljenja.
Ovime me odmah dobio, moja mržnja prema reklamama ili mobitelima koje svi prijatelji drže u rukama dok smo na kavi, ovdje nalazi plodno tlo. Međutim, on nastavlja razlagati sustav skeptičnog razmišljanja i na kraju dolazimo do zanimljivog preobrata.
Zahtjev da svaka osoba u svako vrijeme mora biti svjesna svoje slobode i da se s njome treba služiti javlja se tek u skorijoj prošlosti. Taj zahtjev odobrava patnju samo ako je ona cijena slobode,...
....
Zabava je loša jer me osuđuje na pasivnost ukoliko me se samo zabavlja.
Ali kakva je to sloboda,..., koja mi daje samo pravo na djelovanje, ali ne i na trpljenje?
....
Zabava je loša jer me osuđuje na pasivnost ukoliko me se samo zabavlja.
Ali kakva je to sloboda,..., koja mi daje samo pravo na djelovanje, ali ne i na trpljenje?
Dolazi se do zaključka da ako svjesno i svojevoljno odlučim bivati zabavljenom, biti pasivnom, onda je to također izraz moje slobode i prava na izbor.
Ponekad mi se čini da je, zbog sulude vožnje modernim životom, jedini način kako u pet minuta isključiti i resetirati mozak, tako što ga uštekamo u TV ili mobitel. Međutim, navodno 15 minuta čitanja nekog romana smanjuje razinu stresa u puno značajnijem postotku.
Otpuštanje napetosti bivajući zabavljen je dakako potrebno, ako ništa zbog našeg zdravlja, međutim, slobodno vrijeme koje u službi odmora biva iskorišteno na taj uludi način, možda je baš ono vrijeme koje nam je dano kako bi se posvetili stvaranju ili političkom djelovanju.
U poglavlju Slobodno vrijeme kaže:
...slobodno vrijeme ne otvara prostore koje pojedinac primarno koristi za političko oblikovanje svog društvenog okruženja, jer on ostaje pritiješnjen u funkcionalnim mehanizmima društva usmjerenog na proizvodnju i konzumaciju proizvoda.
.....
....slobodno vrijeme omiljeno sredstvo pripitomljavanja ljudi.
.....
....slobodno vrijeme omiljeno sredstvo pripitomljavanja ljudi.
Lunjajući internetom i društvenim portalima svih vrsta, i gubeći vrijeme za koje se vječno žalim kako ga nemam, ponekad razočarano uočim kako nisam zabavljena, kako nema sadržaja koji me zanima. I onda mijenjam ploču. Ostajem umrežena, ali ovaj put u ulozi zabavljača, nudeći sadržaj koji bih i sama htjela pronaći.
Post je objavljen 10.05.2018. u 11:59 sati.