Vrijeme luta sjenovitim stazama,
ptice tako tiho pjevaju
jutarnje rose su rijetke.
Između lišća nema svjetla,
nema sjene, nema ničega,
samo kiše romore
kao tuđe usne
što zlo govore.
Već pet dana
u susret mi dolazi netko,
bez tijela.. netko…
odvodi me lukavstvom,
odvodi me - meni?
Vidjela sam sjenu bisera
iz školjke sa dna mora,
temelji su na dnu,
u šumoru kiše
prepoznajem svoj ritam srca,
onaj ritam koji me uvijek
odvodi k tebi.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.