Koliko je to mišljenje o predominatnom matematičkom mišljenju sudbonosno za naše razumijevanje bioloških problema na primjer najbolje nam danas govori slučaj Harreya J. Golda koji je u svome radu o matematičkom modeliranju bioloških Sistema pokušao dati elemente razumijevanja kako biološki koncepti mogu biti formalizirani u matematičkim terminima i kako te formulacije mogu biti od koristi u biološkim istraživanjima.
Prema njemu biološki sistemi uz sve poteškoće dopuštaju primjenu deduktivnih modela matematike te on stoga i govori o ‘biološkoj relevenaciji matematičkih modela’ odnosno o aplikaciji matematike u biologiji s obzirom na relaciju individualne matematičke ekspresije i ‘biološke intuicije’ istraživača. Istovremeno matematička procedura ovdje se drži nečim nužnim za deskripciju i razumijevanje bioloških Sistema.
Matematika može biti od pomoći u biologiji u nekoliko konceptualno različitih razina. Prema mišljenju Golda, matematička i statistička analiza mogu biti upotrebljene, da bi se otkrilo je li neki lijek djalotvoran protiv neke bolesti, da bi se odredio slijed kemijskih reakcija u metaboličkom procesu ili da bi se otkrile migracijske navike ptica na primjer. U takvim slučajevima o matematici se može misliti kao o pomoći u pronalaženju ‘nematematičkih odgovora’ na ‘nematematička pitanja’.
U drugom pogledu matematika ulazi u diskusiju kada se hoće znati koliko je djelotvoran neki lijek ili kako brzo funkcionira metaboilički proces ili ako ptice migriraju. U ovom slučaju matematika nije jedino oruđe, ali je također dio tih pitanja i odgovora.
Neposljetku, matematika može postati dio materijala odgovora, iako se čini da su pitanja nematematičke prirode. To je naročito evidentno kada smo zainteresirani za odnos između dijelova kompleksnog Sistema i tada matematičkoj deskripciji ‘sistem realnoga svijeta’ često referira kao matematičkom modelu.