Poznato je, na primjer da je upravo naš Frane Petrić ukazivao na distinkciju fizičkog i matematičkoga prostora koja distinkcija biva od neobične važnosti za suvremenu fiziku kao što smo, vjerujem pokazali.
Kod Petrića prostor je bivstvo za sebe, jer nije niti tjelesan ni netjelesan i on se ne giba. Sve je u svijetu pokretno, a giba se u nepokretnom prostoru. Petrić razlikuje od toga izvanjskog sveopćeg prostora prostor tjelesnog svijeta kojeg on naziva svjetskim ograničenim prostorom. Prostor pak izvan svijeta bez ikakva je tijela, a proteže se u beskonačnost i neograničen je.
Tako možemo reći, da je Petrićevo raspravljanje o ograničenom svjetskom prostoru i neograničenom sveopćem izvanjskom prostoru i posebnom fundamentalnom mjestu geometrije kao i svojim raspravljanjima o prirodi svjetla i svjetlosti otvorio put ka teorijama kasnijih neoplatoničara posebno prema Isaacu Barrowu, a onda posredno i prema Isaacu Newtonu.