Proklete želje. Jedva sam čekao da ih se oslobodim. Mislio sam da će s godinama jednostavno nestati. Svi su željeli ostati mladi, a ja sam želio što prije ostarjeti da bih se riješio prokletih želja. Uvijek su mi smetale u životu. Emocionalne, nedozrele, bahate, nemoguće, egoistične.. Čak i one male, sasvim obične. Mladost nas tjera da ih imamo milijun. Kao zvjezdana prašina pod prstima. Rasprše se u milijun nevidljivih kristala. Prvo sam želio odrasti. Imati dovoljno godina za izaći van. Kupiti si pivu i ostati u bircu do kasno u noć. Naravno moji su tupili kako moram završiti škole i izbjegavati loše društvo. Jebi ga, i oni su imali svojih želja. Odvesti neku od onih cura doma. Poslati ih kući kada mi dosade. Mrzio sam ih milovati "nakon" a one su to tako voljele. Samo sam pobogu tada htio spavati. Naravno poslije popušene cigarete i konjaka. Kada mi se želja ispunila, nadovezale su se nove želje. Jednu od njih poželio sam oženiti. Imala je prekrasnu crvenu kosu i više je ličila na kurvu nego na majku moje buduće djece. Ali imao sam želju učiniti je svojom. Kada je postala moja žena, sve se nekako promijenilo. Poslije godine il' dvije. Naravno to su oni zvjezdani opiljci što se poslije zabadaju u grudni koš. I ona je imala svojih želja; stan na desetom, jedno dijete, neki auto, ali ne bilo koji. Njene želje su bile izljev hiper produkcije.
Željela je fitness, pilates, zimovanje, ljetovanje, serije, da budem vedar i raspoložen, da me se ne stidi u društvu, da ostanem "u formi" da je zadovoljim u krevetu. A hrana koju je spremala bila je sve gora. Nekako nisam se ni mogao sjetiti da je nekada kuhala dobro, ali onda sam se sjetio druge stvari! Tada mi to nije bilo ni važno. Želja da imam ženu koja zna kuhati javila se kasnije. Kupio sam još jedan tv i preselio se sa svojom kriglom u susjednu sobu. Samo sam želio da me ostavi na miru. "Nakon" je još uvijek željela da je milujem a ja je uopće nisam razumio. Ponekad mi je došlo da zaplačem od muke i da poželim da budem "mali". Mogao bih opet da se iskradam iz svoje sobe i da pijem u bircu na miru, da dočekujem zore uz jeftine krigle pive. Naravno takve želje više nisu bile ostvarljive. Bio sam na pragu četrdesetih, s dugoročnim stambenim kreditom, raznim ratama i zabranama, ženom s tisuću i jednom željom, a osjećao sam se tako star. Ponekad bih poželio prespavati samo dan. Legao bih s tajnim planom kako ću ujutru odglumiti neku gripu i dobiti bar jedan dan slobode dok je žena na poslu: sjediti ispred televizora, buljiti u plafon, slušati ptičice ili gledati u drvo pored kontejnera što se vidi kroz veliko staklo balkona. Bilo što od toga. Ti snovi su me uspavljivali i donosili mi malo mira. Naravno mobitel je ujutru svirao točno u šest, odvratnu melodiju a ja sam znao da moram ustati i pogledati život u oči.
Moje želje svele su se samo na jednu. Biti star i nemati želja. Ali nisam bio dovoljno oprezan. Sad sam se već bojao da ništa u životu nije crno-bijelo a niti jedna želja nije bez onog nebeskog opiljka što ti se kad tad zarije u grudni koš.
Post je objavljen 07.05.2018. u 22:32 sati.